ŽRVNJI

Zelenomodra

Rijeko
Divna li si

Vrbe se u tebe
Ogledaju
Tice ti pjesme pjevaju
Mjesec se u tebe
Kupa
Sunce te miluje i šapće

Šćeri moja

Ni rojevi zvijezda
Ljepotu ti
Ne dosežu

U tebe su pastrmke slobodne
I skobalji
Isto tako
Krapovi se
Na ušću baškare
Ukljeve ti
Tanku čipku vezu

Iza meandra
Vodenica

Čekrk joj pokrećeš
Žrvnji se vrte
I melju
Žito sveto
I kukuruz zlatni

Brašno sanduk puni
Mlinar srećan
Mlinarica
Rakiju donosi

Živio mi domaćine

Živjela mi
Ženo moja

Već odavno
Ti ni krova nemaš
Vodenice

Čekrk ti je istrunuo
Zidovi ti
Pokradeni

Ulazim

Žrvnji su na mjestu svome
Vječni

Zapjevaše
Glasom dubokim

Nije ovo Gora Crna
Gamad Gora ime pravo
I Gamad me razrušila

Ma će dići mene Vila
Ona gore
Iz peštera
Sa Lovćena

Propjevaću mili opet

Kad tad
Razmaće se
Ovaj
Gamadsmrad

Vili fala na vjekove
I Gospodu
Što je diže
Iz sna njena

Dubokoga

 

ZLO

Bijaše to
Na putu
Titograd
Sveto Cetinje

Vozim

Ljetnja jara valovita
Nad asfaltom
Crnim

Pravina je
Preda me
Kad viđeh
Pred
Sobom
Po sred puta
Bijelog galeba
Kao na moru modrom
Da uživa
Na putu crnom
Pliva
Reklo bi se

Srenuh desno
Zakočih
I potrčah
Prema njemu

Znao sam
Da je nečim
Ranjen
I da polećeti
Nikad više neće

Šćedoh ga uzeti
Da ga veterinaru povedem
Kad iz suprotnog
Pravca
Naiđe
Bijesan auto
I namjerno
Točkovima
Preko
Galeba
Pređe

U meni bijes

Na asfaltu krv
I bijelo
Perje
Slobode

Osta

 

M O Ć

Gleda u zurlaša
Dok zanosno svira
Melodije
Navodno Iskona

Uvija
Tijelo svoje
Prati očima crnim
Zurlu
Dok se
Njiše
U transu

Treperi joj
Kruna carice

Tako vodi
Planetu Zemlju
Zurlaš
Bankar

Uvijek dođe onaj tren
Kad se Kobra
Nevidljivo
Podvuče
Ispod
Osionosti
Zurlaša
I crnim plesom
Tijela svoga
Ona
Počne
Voditi zurlaša

Sobom
Opijenog

U ples Smrti

Na vratima
Bankarevog taneca zadnjeg

Jezom purpura
Ispisala je

Ja sam
M o ć

 

 

UZALUD

Uzalud
Obale njihove
U krasne zalive izvaja

Uzalud im
Divne plaže
U biserje pretvori

Uzalud im
Planine
Crne
U zelen bor
Obuče

Uzalud si
Lijepo
Kao Svemir
Što se u tebi ogleda

More

Uzalud
Zvijezde i mjesec
Noću
Odbljeskuješ

Uzalud jutra rana
Sunce
Što se u plavetnom kupa

Ohhh

Oni bi voljeli
Da si
Viski
Pa da se u njemu
Brčkaju
Pijani
A napolju ih svinjetina sa ražnja
Čeka
I sve rupa do rupe
Obrijane
U koje
Kurčeve
Nabijaju
I urlaju
Dok kokainski
Svršavaju

Iste su im
I žene
Koje vrište
Kad guzama

Plešu li
Plešu

 

MAJKO

A cik
Zora je

Sunce se
Lagano rađa
Da Ljubavlju obasja
Domovinu moju
U kojoj

Ohhh

Davno već
Bagremi ne cvatu
Nego venu

Majkooo

KUTI

U Kutima
Pored Zelenike
Zaselak je moje majke
Zoraide Nakićenović

Tako se i zaselak zove

Od kad je umrla
Ona
Što me je na Svijet donijela
Svakog dana i svake noći
U zagrljaju sam
Njenom

Pamtim kutsko polje
Dok bijaše
Netaknuto

Sjećam se ujaka Danila i Ignja
Ujina Zorke Slave i Mileve
Vječno živim
Sa Đokom Žarkom i Zorom
Sinovima njinim
I suncem od ljucke ljepote

Mašom Ignjovom

Ahhhhh

Pamtim sve njihove priče
Osmjehe
Veselja
Svadbe
Rođenja
Sahrane
Tuge

Vidim pred sobom
S visoka
Polje
Kutsko

Mirišem vinograde
Čapure listove i grozdove
Njegove

Smokve
Naranče
Limunove
Praske
Šipke
Maline
Kupine
Džanje
Murve

Sa popločane
Pločama starim
Terase
Krasne
Gledam
Majku
Kako iz polja dodi

Moju radost đeteta
Napaja miris konobe
Bačvi vina
Boca rakije
Prštuta
Kobasica
Sireva
Puna

Kosa srpova čekića maca
Tu je i ralo
Drveno

Krave u polju gledam
Kako pasu
I ponekad
Zamuču

Ahhhhh

Vode pijem sa izvora
Kućanima
Ssvetog

Skale

Mlaz biserni
Hiljadama iskri sunčanih
Okićen
Izvire

Lice mi umiva
Bruna
Žena Đokova
Ljepša
Od svake
Iskre
Skaline

I danas sam na terasi

Polja kućanskog već odavno nema

Samo kuće
Natiskane

I eno
Jednog džipa crnog
Što tutnjeći
Starim putem prođe

Prašina osta iza njega

Shvatih

Nema više vinograda
Ni ničega

Samo ja stojim tu

Ja

Čapur u kršu

 

PRASKE

Vašim stablima krasnim
Cvjetovima i plodovima
Prastari
Kinezi
Divljahu se

U cvjetovima
Osmjehe
Žene voljene
Viđahu

Pjesme im pisahu

Uz muziku nebesnu
Zaneseni
Govorahu ih

A mi

Mi vas
Praske

Samo
Žderemo

 

NAPRSTAK

Svakog dana
Sa majkom sam mojom
Zoraidom

Vidim je kako prišiva dugme
Na kaput očev

Naprstak joj stari
Na kažiprstu
Jagodice
Nježne
Brani od uboda
Ušiju od
Igle

Raštan se krčka
Kastradina
Miriše

Pjevuši mi majka
Volim te
Sine

Kredenca drevna

Iza njenog
Stakla
Pjati i čaše

Dolje su lonci

U fiokama
Piruni i noževi

Srećan je i kredenac
Što divnu pjesmu čuje

Za astalom kuhinjskim
Otac moj
Vukašin
Na mašini kuca
Stranice novoga romana

“Kontinental” stari
Pod prstima hitrim
Očevim
Pljuskom zvučnim
Svoju pjesmu
Pjeva

Poklopac
Paru pušta

Majka dugme
Pjevajući
Ušiva

Otac kuca

Mašina pisaća
Ritam nam
I tercu
Drži

Ja srećan

Bijaše to raj
Na Svetom Cetinju

Eden
Krasnu pjesmu
Života moga
Pjevaše

Lovćen gore
Od sreće se
Smijaše

Aaahhhhh

Mili dani
Moji sni nestali

 

ŠAGAL

London
Velika Šagalova izložba

Treperim

Šagal
Brat mi je

Dolazim tiho
Do slike zaltasto tamne

Jedan momak
Zamišljen
Sklupčan
Tužno
Obrijanu bradu podupire
Stisnutom
Šakom

Lakat je oslonjen
Na trošni astal

Gelda đetić sjetno kroz okno
I mračnu noć

Pilji u Mjesec
I zvijezde sjajne

Iznad njegova tjemena
Zidni sat

Ispod
Brojčanika
Veliko
Klatno
Sa mesinganim krugom
Koji ga ljulja
Tamo
Amo
Silom
Slomljeno
Na pola

Vrijeme je stalo

Momak
Očajan
Pita
Mjesec i zvijezde

Dokle će ovo ovako

Nebeski hor mu pjeva

Izađi na ulicu
Krikni

Budite se
Dosta je bilo

Naše vrijeme ne teče
Nema nas
Vuše

Dižite se

Čim izađu
Bijesni
I stanu da urlaju

Vrati nam
Vrijeme

Sat će početi
U tren zaraslim klatnom
Da ponovo
Kuca

Vrijeme će teći
Ljudi će se
Opet
Rađati

Ta slika brata mi moga
Za mene
I po meni
Zove se

Montenegro

 

NIKAD VIŠE

 

Ohhhhh
Da mi je
Sise da ti sisam
Nikad dojke

Ostarjele
One
Vise

Ne njih
Nego tvoje jedre
Sise
Da ih ljubim
Da ih ližem i milujem
Da osjećam kako se
Dižu
Kako rastu

Da osjetim bradavice
Kako pupe
Sve od slasti
Naježene

Ahhhhhhhhhhhhhh

Al ti vrisnu
Nećeš nećeš nećeš
Nikad više

U Pakao
U tu tamu
Istog trena

Ti
Nestade

I iz nje je izać nećeš
Nikad nikad

Nikad više

VRBA

Vrbo
Sestro moja

Nekad nam rijeka bistra
Kose milovaše i voljaše
Dok ne posta gusta
Crna
I kose nam
Glibaše

Ta rijeka divna bijaše
Narod
Naš
Ma pocrnje
Od Zla
Što ga nosi
U sebi samom
Stravično podlom i krvavom

Ispravljam se vrbo
Perčin mi na leđa pada

Postajem
Zelen
Bor
A ti osovljena
Budi jela vita

Lovćen nam u zagrljaj
Ruke širi

Dobro mi došli
Đeco

Moji mili

 

VJEČNA

Veče

Ležim na plaži
Ka od majke rođen
Pogledom
Milujem zvijezde

Mnoge od njih su umrle
Ja vidim samo blijesak
A njih
Više
Nema

Daruju mi odsjaj daleki
U noći mrkloj

Ja nijesam zvijezda
Nijesam ni mrtav

Kao luča vaseljene
I moja Ljubav je

Vječna

FUKARE

Lovćene

Koliko li se njih
Zaklelo
Gledajući me u oči
Roneći suze
Niz lica bjela
Kunući se u đecu
U sinove jedince
U porodice
U sreću
U grobove
Roditelja svojih

Mnogi
Stavljahu ruku
Na Bibliju svetu

Nikad me varati neće
Rekoše

Kad dođe vakat
Prvi me izdadoše zakleti
Da bi se Sotoni
Prodali
I izdajstvo
Svoje
Što skuplje
Naplatili

Sve njihovo
Bijaše
Laž

U sebi je nose
Čim iz materice izađu

Takav je ovo svijet

Taj dan je blizu
Kada će sve ulice
Gradova i sela im
Nositi ime

Ulica
Fukara
Bez broja

U fukare
Oči od splačine
Reče Njegoš

Amin
Lovćene

CRVI PLOŠNJACI

Decenijama ih gledam
Sa prozora
Mog stana

Svakog jutra ranog
Puze
Žene šćerke unuke
U samoposluge

Babe
Đedovi
Sinovi
Unuci
Na trafike
Po cigarete
I novine

Samoposluge
Pune olajavanja
Trafike
Pune raka
I laži

Svi
Sve to znaju
Ali
Klize li klize
Plošnjaci

Uzalud
Jutarnje sunce
Uzalud miris lipa
Uzalud životi
U kojima se
Puzi

U meni
Ničeg plošnog nema

Ja sam ratnik
Gospodnji

 

SNAĐE SE

U rano
Svitanje
Čujem
Glas
Njegošev

Nadamnom je
Nebo zatvoreno

Potomci
Njegovi
Nebo
Nad
Sobom
Sami
Zapučiše

Tako im
Nasta
Mrak
Mrkli
Lovište
U kojem
Potomci
Preže
Da s leđa
Jedan drugog
Proždru

A kad se to desi
Kosti plijena
Skrcaju
Obližu se
I kažu

Dobro bijaše
Navukoh ga

Divota

Snađoh se

JADE

Zavoljeh je
Svom širinom
Duše moje

Prodade me

Neka su joj
Sve
Pare
Krvave

Proklete

Tako mi Boga

BETOVEN

Agnieszki Holland

U Odi radosti
Betoven
Nadahnut
Šilerom
Pjeva

Radost iskra sve ljepote
Šćeri iz Elizija!
Opojna ti moć krasote,
Uzvišena misija.
Tvoje snove vežu niti,
Što rastavi moda zla.
Svi će ljudi braća biti
Krilo tvoje spajat zna.

Svi ljudi će
Braća
Biti

To je
I moj
San

Ratnik sam
Njegov

Nemilosrdan

Vidim
Na vrhu Lovćena
Kako Betoven i Njeguš
Jure jedan drugom u zagrljaj
Vičući od sreće
Brate
Mooooooooj

Iz vedra neba
Munje čipku ispletoše
Glas Gospodnji
Uzdrhtalo
Reče

Ah
Đeco
Mojaaaaaaaaaa

P.S.
Agnješka Holand režirala je 2006-te predivan, vječiti film o Betovenu, Kopijrajući Betovena! Hvala joj vječna!

 

A CIK ZORA

Zora se budi
Zrake padaju na Lovćen
Ispod njih je
Ništavilo
Koje nikad
Ne spava

U mome snu
Hodam
Bos
i go
Poljanom
Cvjetnom
I stižem
Do kraja

Odatle
Vidim
Plavetno more

Znam
Zoru ranu i Lovćen
Povezuje
Duga

Više nijesam
Sam

 

ZNAM

Znam
Zvijezde i Mjesec
Gledaju ih svake noći

Znam
Sunsce ih miluje svakog dana
I plavetno nebo

Znam
Kad kiša ili snijeg pada
Nebo ih iza voli
Pazi i mazi

Znam
Da Oni
U Nebo
Ni noću
Ni danju
Ne gledaju

Nikada

Njihove oči
Samo
Ekrane
Piju
I slova
Štampe
A riječi ti love
Da ti se
U lice
Smiju

Sve prodaju

Sebe
Đecu
Ženu
Sestru
Brata
Majku
Oca
Đeda
Babu
Grobove
Predaka
Prijatelje

Prvenstveno
Ljude
Za koje lažu
Da ih vole

Sve

I nikad
Kraja

Dresirana
Paščad
Laju

Ja im ničim
Osim
Stasom
Ne
Pripadam

Znam

ŠĆER

 

Kleknuh
Pred Ljubavlju mojom
Stavih joj prsten

U srcu mi
Pahlbel
Svira

Nasmija se divno
Ona

Pomislih
Srećna

Kad
Na oči moje
Prometnu se
U šćer Sotoninu

Njegove zadnjice
Postaše njeno iskeženo
Lice

Očnjaci se joj oštri
Prema vratu mome sjuriše
Da mi se krvi napiju
Da me ubiju

Mačeve moje svijetle
Pred njom ukrstih

Zabljesnuše

Uteče

Uz vrisak
Bači se niz liticu orjensku

Znam
Pođe drugoga da vara
I da ga u času
Žedna krvi
Ubije

Pogledah Lovćen
Reče mi

Sine moj

Što im reći
Kad neće da vide
Ni da čuju
Kako im je Gospod
Dao svu ljepotu
Tla na kojem žive
I pretke
Kojim bi se
Čitav
Svijet
Ponosio

Ništa

Samo proći
Pored
Njih

Ne vidiš ih
Od besrama njihovog

Prođi ih se
Kako se oni
Svakog dana
I svake godine
Decenijama
Prave
Da ne vide
Gospoda
I ne čuju
Riječ
Gospodnju
Gazeći
Svu Ljubav
I Ljepotu
I Čojstvo

Svojim
Gnusobama
I lažima

Ubiše se
Zatriješe
Sve najbliže svoje
I đecu njihovu
Još nerođenu

Dadoše im
Strasno

Smrt

Monstrumi

Feničanski kralj
Agenor
Dobi sina
Kadma
Koji
Kad vrijeme dođe
Oženi se
Krasnom Harmonijom
Ćerkom boga rata Aresa
I boginje ljubavi
Afrodite

U ljubavi njinoj
Dobiše sina
Iliriosa
Za koga vele
Da bijaše
Otac
Naroda ilirskog

Kadmo i Harmonija
Osnovaše
Čarobni grad antički
Tebu

Potom
Na obale
Naše
Dođođe
I osnovaše
Onda krasnu
Budvu

U budućim zemljama
Ilirskim
Harmonija
Porodi Iliriosa

Na ove strane
Kadmo je došao
Po naređenju
Oca svoga
Što ga posla
Da pronađe
Sestru mu rođenu
Evropu
Koja ne odoli
Zevsu
Kad pred njom
Iz mora izađe
Kao bik
Bijeli
Savršene ljepote

Pojaha ga hitro
Puna Ljubavi
I Zevs je nekud
U pun zanosa
Odvede

Jednog divnog dana
Kad dlanove
Spojismo
Ja
Boškarin
Od sreće zapjevah
I sebi rekoh
Evo mi Bog posla
Ženu divnu
Poput Zevsove
Evrope

Takva
Ona
Bijaše

Prođoše u tren
Godine
Ljubavi
Moje
Koja se
U božansku dugu
Pretoči
I ona je srećna
Primaše

Kad
Desi se sotonski
Zahvat
Šćer Sotone
Ona jeste

Evropa lažna moja
U pedeset sefer-kobri
Pretvori se
I svo mi
Srce
Repovima
Omotaše
Da ga zadave

Krv moju sisahu strasno
S ciljem jedinim

Da me ubiju

Bog me spasi
AAAAAAAAAAAHHHHHHHHHHHH. . .

U Pragu sam
Na čudesnoj retrospektivi
Modiljanija

Slikara
Kojeg
Obožavam

Drhtim
Od sreće
Pred
Svakim
Ženskim
Aktom njegovim

Potrešen
Stajem
Ispred
Jednog
Na kojem
Kao da je u ležećem stavu
Naslikao
Ljubav mog života

Vidim je
U oreolu Modiljanijeve
Božje boje zlataste
Iste kao kod Ticijanove Flore
Iste kao na svakom platnu Botičelija

Primičem se
Na pola metra slici
Zadivljen gledam detalje

Odjednom
U jednom trenu jedinom
Platno se uz prasak cijepa
Linijom
Od glave do pete
Ljubavi
Moje
I pedeset Kobri
Razjapljenih čeljusti
Kidiše na mene
Da me ubije

Preneražen
Na pod padam

Iz sale
U panici
Praćenoj vriskom straha
Bježe
Svi

Kobre
Ne izlaze
Ne gmižu prema meni
Vraćaju se
Iza platna

Ostaje
Samo
Pukotina

Obezbjeđenje me izvodi van
I kaže

Bog vas je spasio gospodine
Ovo je prevara

Neko je neopaženo
Stavio vrhunsku kopiju
Ukrao original
A iza kopije
Napravio
Kutiju
Drvenu
Za čudo kobri

Odjednom
Vidim Hercegnovi
Vidim Škver
Vidim ljubav moju
Kako šeta sa nekim
I veselo se
Smije

Sve je to napravila
Ona

Tvorovka od Škvera

Pomisli

Makar na tren

Da je carica
Nad caricama

Sveta rijeka Tara

Ne nikako
Kobra
Otrovna
I podla
Ubilačka
Nego
Živo biće
Obdareno
Ne samo ljepotom
Nad ljepotama
Već i umom

Zamisli
Da kanjonom svojim
Naiđe
Na ponor
Koji ravno
U Pakao vodi

Umjesto da ga
U panici
Zaobiđe
Sanjajući
Svoju
Deltu krasnu
Kojom se
Uliva
U more
Plavetno

Ona se svjesno
I radosno
Sunovrati
U čejusti
Ponora
Crnog
U Deveti krug

Lažući
Vrtom Raja ga
Proglasi

To bi bio
Čin
Tarinog namjernog
Prelaska
U klupko
Kobri

Tu carice
Više nikad
Biti neće

Plan
Pakleni

To je
Narod
Moj

Bila je divna
Moj beskrajni svemir
Moja Nefertete
Moj Orion
Moj Sirijus
Moj Lovćen
Moj Orijen
Moja Rumija Sveta
Moj Raj
Moj Pahlbel

Sve bijaše
Gluma nad glumama

Ne viđeh to

Voljeh je iznad
Neba

A dođe
Dan
Kad se

Na moje oči

Iznenada

Pretvori
U pedest
Kobri
Koje bijesno
Pokušaše
Svoje očnjake

I to sve
Plešući

U leđa
Da mi smrtonosno
Zariju

Znam
Zurlaše
Njene
Koji je platiše
Za čitave godine glumatanja
Savršenosti
I njen preobražaj
U kobre
Ubilačke

Ali
Bog Veliki
I Sveti Petar Cetinjski
Spasiše me

I vidim je
Kako
Očajna

Kao zmija šarka

Gradom
Gmiže pločnicima
I sije laži
Svakim
Prevojem
Zmijskog joj tijela

Zločin

Bila je Ljubav
Mog Života

Bila je moja
Orijenska Vila

Bila je moja
Sveta boginja Nike
Iz svete Samotrake

Bila je jedrenjak najljepši
Koga svijet nikad prije
Vidio nije

Ljubav naša
Postala je
Najlljepša
Antička
Vaza
Egejska

Visoka

S divnim drškama

Prelijepim
Dugim
Vratom

Vaza
Na kojoj Herkul
Ubija Lava

Bijaše to bajka
Koju ja nazvah
Ponosan

Obožavana moja

A onda iskrsnuše
Kopljanici
Da ljubav našu
Ubiju

Platiše je

A ona uze
Vazu
Najljepšu
Egejsku

I razbi je

Bačajući je
Na pločnik

U komada
Hiljadu

To se ne zove
Trgovina
Nego se to zove

Izdaja

Na obalama
I zalivu mome
Mandoline
Gitare
Ni klape
Ne čuju se
Nikad

Ni glasa duše
Nema
O ljubavi
Da pjeva
Pletući joj
Čipke
Božanske

Ne klize
Morem
Plavetnim
Ni barke
Ni leuti
Stari
Na kojima
žene
Okupane mjesecom
Nasmijanim
Stare pjesme
Zanosno
Pjevaju
Kao nekad

Gliseri
Mračno
Kolovo vode

Boce kokakole
Otrova
Pune
Cupkaju
Rivom
Nasmijane
Pjeneći
U sebi

Na druge

Brz je
Na Zlo
I tvrde šije
Narod moj

Opačina
Mu je sveta
A kune se
Dana
Svakog
Da
Nije

A zna
Da laž zbori
I da lažov
Jeste

Ma se ne stidi

A kad se on
Zastidi kune plače
Znaj da te vara
Nauči
Da si tek broj
U računici
Njegovoj

Za zlato
Srebro
Dragulje
I pare
Šušteće

Đecu svoju
I unuke
Ubija

Vladike
Nekad njima
Vladahu

Bijahu
Brojem
Narod
Mali
A
U Čojstvu
I junaštvu
Veliki

Ali
Odavno već
Ne samo
Što su ostanuli
Malobrojni
Nego su

Nikakvi

Zakone
Svete
Predaka svojih
Voljom svojom
U prah i pepeo
Bijesno
Zgaziše

Eno ih mekošijati
Prašnjavi
Đe
Po brdima
Svojim

Veselo
Skaču
I viču

Snašli se

Ja Noje nijesam
Ma puštih
Jutros
Gavrana
Sa prozora moga
Da poleti
I vidi
Ima li čojka ođe
Iđe

I kružaše
Gavran
Dugo
Ne sleće niđe
I vrati se
Pa kriknu

Grak

Što značaše

Nema

A ja odma
Puštih
Golubicu bijelu
Da i ona
Traži

I poleće
Divna
Da je ljepše
Bit ne može
I sleće
Na Lovćen
Pa se
Srećna
Vrati
I zaguguta

Ima

Eno ga na vrh
Lovćena

Ma ovi misle
Da je mrtav
A živ je
I vječan
Da življi
I vječniji
Bit ne može

Ma se njemu
Niko ne penje
Niko mu ne dolazi
Niko nad njim ne plače
Niko mu cvijeće ne donosi
Ni barjake
Slavne

Niko

A on im živ
Viče

Kad mene ne vidite
Kad mene ne dolazite
Kad putem mojim
I Gospodnjim
Ne hodate

Nestali ste

Umrli

Nema vas

A ja se ođe ispeh
Da me očima gledate
Kad duše čojske
Nemate
Da me napamet
Znate

Ma zaludu
Za vas
I za đecu
I unuke vaše
E ma nije
Za Goru Crnu
Majku moju
Što vi je Gospod
Darova
A preci vaši
Vjekovima braniše
Sve
Dok vas
Nikakve
Ne dobiše

Iskop

 

 

ONA NJEMU

Dok spavaš, jedini moj
Gledam jedan svijet, jedan svemir na rubu tvog sklopljenog kapka
što treperi u mraku oko nas,
jalovošću usputnih razgovora i pozdrava,
dana što su nam jeli snagu, a ostali prazni…

Treperi ta blještava ljuštura jasnoćom tvog oka
pod kapkom skrivenim, što te od tog svijeta čuva
I gledam te jedini moj…

Da li je vidjeti spas?
A kako ostati zaustavljen u koraku, a viđeti?

Kao da smo sami u čitavoj vasioni, ti i ja,
A nijesmo, kažeš,
ali misliš li?

I gledam ti oči, sklopljene…
Spokoj?

Ne, toga nema kod ratnika, uvijek si na oprezu,
Mada znaš… ja sam tvoj svileni divan, ne za odmor, nego za slavlje, ratniče
Jer tebi je odmor mala smrt, znam, ovaj svijet se isuviše ponavlja, u ružnoći, a nekad prečesto i u ljepoti…

Ali taj svijet pod tvojim kapkom ne prati njegove mjene
On leti skokom gazele, ali ni to afričko sunce nije dovoljno sjajno…

Znam, ja sam ona savana pod tvojim lakim korakom,
zato znam…

Ti otvaraš oči,
a onaj svijet, s ivice tvog kapka, strugne sa strahom u mrak,
ošinut oštrim sjajem tvog pogleda,
u koji me primaš srećnu, jer
vrelina njegova mene ne plaši.

Ja u njoj gola I slobodna
rastem I živim…

Što god bilo, znam jedno…
Moj dom je pod tvojim kapkom
Đe gazela gipka nebeske skokove broji…

Dok spavaš…

Gledam te
Jutros
Crkvo
Vitka

Propeta
Prema nebu
Svim
Tesanim
Kamenima krasnim
Kao
Dušom
Mojom
Što u Tebi
Vječno
Pjeva

Jecaj
Zvona
Sa zvonika
Visokog
Dana svakog
Srce mi umiva
Kao krošnje
Narandži
Punih
Dok
Mirišu
I za morem bliskim
Žude

Znam

Ne podigoše te zanosnu
Vjernici
Vjerni

Ako ih ima
Više

Nego
Pare zlatne
Krvave od zločina
Onih
Koji preko tebe
Varaju
Da im Gospod dade pravo
Da vladaju
Pljačkaju
Ubijaju
Okupiraju
Čuda
Čine
Sakrivajući Isusom
Ruke krvave
Urlajući
Laži
Kao Istine

Takvi su ti i popovi
Koji sve to
Znaju
A služe
Zlu
Pjesmi
Sotone
I parama krvavim
Lažnim anđelima njihovim

Neka ti zvona zvone
Crkvo
Vječno

Jer njih kupiti
Nikad
Ne mogu

I neće

Nije me briga
Imaš li spomenike
U domovini
Svojoj

Ko ih bilo kad
Ili
Uopšte
Ggleda

Pa ti nijesi utakmica
Kladionica
Kurva
Droga
Prevara
Laž
Zločin
Banka
Sport
Reklama

Ti si
Grofe
Čoek
A to znači
Neinteresantan

Kuda bi oni s tobom
Na tržištu
Slobode

Što ćeš im

A ja
Rođeni brat tvoj
Podižem ti spomenik vječan
U sebi

U duši svojoj
U srcu
Mome

Obelisk
Mirisan

Od lovćenskih trava
Od cvijeća koje na Gori
Cvjeta
Dok orlovi
Nad njom lete

Da

Stub
Sunca
Bez laži to je
Na temeljima svetim
Istine
I stiha
Njeguševog
Kojeg
Među narodom
Mojim
Niko neće da vidi
Ili čuje

Nije im za praktičnu
Upotrebu
Kao ni tvojima Ti
Štaumferbeže

Ali
Znam

Lovćen je danas srećan
Dok ti se s ljubavlju klanjam
A Valkira
Pjeva

Ima nas
Još

Viteže

____________________________________________________________________________________

P.S. Grof Kalus fon Štaufenberg bio je potomak stare i čuvene njemačke aristokratske porodice i visoko pozicionirani njemački oficir. Organizator je i izvršilac atentata na Hitlera (šifra „Valkira“) 20. jula 1944.g. koji, na žalost, nije uspio. Strijeljan je narednog dana.

Ne
To nije san

Otvorih jutros škura
Pred oči moje
Krošnje narandži
Pune plodova mirisnih
Šume

Čempres se njiše

Maslina stara
Divotom
Diše

Lovor
Lišće mi
Daruje

Ruzmarin miriše

Ljudi niđe

Uzalud šeću
Uzalud kupuju
Uzalud đecu u školu
Vode
Uzalud se smiju
Uzalud glume

Rođeni su rođeni mrtvi
I tako vole da “žive”
Unifromisani
U kože
Svoje

Prilazim
Mojoj Slobodi
Stavljam Majlsa
I kažem mu

Plačimo jutros
Majlse

Lelek

Stojim
Pred kipom
Tvojim
Moćni kralju

Gledam te u oči krasne
Znam da me gledaš
Ti vječni

Vidiš me

Vidim i ja tebe

Njegoš i Tesla
Braća su tvoja rođena

Znam

Iz Svemira ste došli
U kuću
Našu

Majku

Zemljom se
Zove

Darovali ste nam
Sve

Ali Tebe pitam

Sine
Stvoritelja

Što nas
Napraviste ovakve
Kakvi jesmo

Da jedni druge
Od kad postojimo
Sa strašću
Ubijamo
I zločine nepojamne
Vjerom
Prikrivamo

Što nas stvoriste
Da lažemo
I da Bog naš
Ne budeš
Ti

Sine Sunca

Nego zlato
I moć

A banka
Crkva naša

Čemu
Gopode

Ne idu oni
Na saučešća
Sahrane
Treća jutra
Da žale umrle

Ne

Nego
Tek tada
Postaju svjesni
Da i njih čeka odlazak vječni

Svijest im traje
Koliko
Sahrana

Odatle
Njihove suze
Plač
Leleci
Tužbalice
Čupanje kose
Grebanje
Lica

Otuda im
Grobovi
Što kod njih postoje
Samo za te dane
I nikad
Više

Sve dok se dani
Smrti
Nečije

Ne ponove

Kad glume žalost za mrtvima
Oni kukaju
Nad samima sobom
I pitaju se
Ljuti

Pa zar i ja moram
Mrijeti
Gospode

Sram te bilo

A potom
Sve teče istim tokom

Gluma
Laž
Prevara
Podvala
Špijanje
Kupovina drugih

Prodaju Zlu
Sebe same
I porodice svoje
Koje tobož
Do suza
Vole

I sve koje znaju

Isus im postoji
Samo da bi mrzjeli druge
I da se na Božić i slave nažderu
Opjane

Ispucaju
Pravo

U Nebo Gospodnje

Junaštvo ponove
I kad se dijete rodi
Ili se kumuje
Ili ženi

Ali
U Crkvu svetu
Nikad
Ne uđu

Osim kad je to
Za novčanik

Korisno

Za svaki put, kad si stao uz mene,
Za sve istine koje si mi pomogao da vidim,
Za svu radost koju si unio u moj život
Za sve loše što si učinio ispravnim,
Za svaki san kojeg si omogućio da se ostvari
Za svu ljubav koju sam našla u tebi
Biću zauvijek zahvalna, dušo…

Ti si onaj koji me je držao
Nikada me nijesi pustio da padnem
Ti si onaj koji si me vidio – vidio čitavu…

Ti si bio moja snaga, kad sam bila slaba
Ti si bio moj glas kad nijesam mogla progovoriti
Bio si moje oči, kad ja nisam viđela
Vidio si ono najbolje što postoji u meni

Značiš mi više nego što riječi mogu izraziti…

Digao bi me, kad ja ne bih mogla doseći
Davao si mi vjeru, jer si vjerovao
Da ja jesam sve što jesam
Zato što me ti voliš…

I ja jesam sve što jesam zato što me ti voliš
Beskrajni, živote moj, ljubavi jedina…

Gospod im darova
Vatru

Gorijaše
U brdima
Njinim
Pod
Gorama
Silnim

Borahu se
Da je ko ne dira

Neka gori

U jurišima
Klicahu
Ne damo je

Mi slobodni

Trajaše bajka
Vjekovima

Jednog dana
Neko njihov kaza

Gasimo je

Ne treba nam
Plamen
Više

I počeše
Da je gase

Vatra
Zgasnu
Gar se diže
U pepeo
Što ga dišu

Onaj njihov
Tada reče

Živio mi
Sveti rode

Osvojismo novo
Doba

Sve
Mi sami
I bez
Kiše

Živio nam
Gospodaru

Povikaše

Što pokaza
Nama
Pute

Nauči nas
Da gasimo
I dobismo
Što tražismo

Brda naša
Bez ikakve
Vatre

Gore naše
Ledne

Punoću
Praznine

Vodenice stare
Vaše ljepote
Nema
Više

Ni
Potoka
Ni
Rijeka
Koji vas
Zanosno
Pokretahu
Rađajući
Brašno
Maslinovo ulje

Pogled na vas
Čaroban bijaše
Na mlinarice i mlinare
Na magarce
Samare
Vreće
Brašna
Pune
I posude
Ulja divnog
Što se ljeska

Ah
Mostića
Drvenih
Puteljaka davnih
Što ka vama
Vodjahu
Nema
Više

Ni točkova
Mlinskih
Lijepih
Moćnih
Šapata njihovoga
Ni šuma brašna
Dok sipi
Ni pjesme ulja
Dok se sliva
Nema

Nestaše
I Ljudi
Koji vas gradiše

Umriješe
Ljudi
Koji vas volješe

Nestaše svi
Koje hraniste

Dođoše
Novi

Srušiše vas nemilosrdno

Potom
I oni
Nestaše
Jer ubiše
Dušu svoju

Evo ih opet
Na svakom
Koraku

Vedri
Nasmijani
Kupljeni
Prodani
Ubijaju

Ruše

Ni očnjake svoje
Ne kriju
Više

O NESOJIMA

Mnogo toga
Kao
Mladić
Smatrah
Rijetkošću

Život
Moj
Tekao je

Potok
Divan
Krasnom
Šumom

Jeleni
Srne
Lanad
Vodu
Moju
Bistru
Pijahu
Srećni

Ribe

Alge
U meni
Plivahu

Šljunak
Lijep
Kao biserje
Bijaše

Iznenada grunuše
Lovci

Jelene
Lanad
Srne
Pobiše

Ribe uloviše

Šljunak
Iskopaše

Šumu
Posjekoše

Ubismo potok
Povikaše

Nazdraviše
Opjaniše se

Drogiraše

Lake žene
Vesele
Brzo
Prevrnuše

Svi se smijahu

Oro
Crno
Zaigraše

U bubnjeve
Udariše

Pjesmu
Groze
Zapjevaše

Bagra
Na koraku svakom
Među njima
Jedina je
Vjera

A ja tečem
Dalje dalje dalje

Putu mome
Kraja
Nema

O PROSTITUKAMA

Plačem
Nad
Vama
Srcem

Sestre
Rođene
Moje

Ježim se
Pred sudbinom
Vašom crnom

Gadim se
Kako
Ropstvo
Vaše
Vjekovima
Kriju
Iza laži
Pogane
Koja
Glasi
Najstariji
Zanat
Na Svijetu

Ne

Najstarija
Stvar
Na Svijetu je
Sotonizam
A vi ste
Sestre moje
Kruna njegova
Stravična

Ni krive
Ni dužne
Plaćate
Cijenu paklenu
Samo zbog
Toga
Što nosite
Ženski polni organ
Nad kojim su
Muškarci
Halapljivi

I kupuju vas
Robinje
Na sve
Četiri
Strane
Svijeta
Bili oni
Hrišćani
Muslimani
Judaisti
Hinduisti
Budisti
Ateisti

Bili
Bijelci
Crnci
Žuti

Ne

Među njima
Nikakve razlike nema

Zločinci

 

O NJOJ I NJEMU 

ONA

Mogla je prolećeti kraj nas, mogla sam ostati zaustavljena u dahu, budna, a sputana oklopom svijeta, života, bez tebe, sama…Gledajući  tvoja polja, okeane, na  vrhovima prstiju,  pažljivo,  kroz tvoje cvijeće hodajući, grudima tiho kroz tvoje valove, kušajući ukus tvoje čistoće kao utjehu, tvoje svjetove crvene, na dohvat ruke, blizu srca moga…Ali nije mogla, morala je biti NAŠA, Naša ljubav! Tražili smo se, a da nijesmo znali, ali smo vjerovali…od početka vremena,  jer vodila nas je ista ruka, od mirisnih sutona u Kutima, od škura na hladnoj buri, od borova prkosnih i mirnih na kršu. Sa snježnog vrha Lovćena nad Bokom, bdio si nada mnom od mog rođenja…I porodio me ponovo! Iz tebe se rodih i na tvoje ruke, čista u krvi našoj, položih glavu za prvi poljubac  što si mi ga dao, ne znajući da ljubiš sebe u meni, da će naša mora postati okean, da će naše nebo čitav svemir biti, da je dan naš od sto Sunaca vječnih i da nas je Gospod namijenio sebi, kad kosmičkoj reče tmini: Neka bude Svjetlost! U tebi, u meni, u ljubavi našoj eonima dugoj i dubokoj, Bog je jasne postavio znake -Što treba, a što ne treba biti! Za vjekove, za daljine, za praskozorja i zvjezdana neba, za životinje i ljude, da zauvijek znaju – što treba, a što ne treba biti…

Ljubavi beskonačna . . .

Oduvijek i zauvijek tvoja. . .

ON

Ahhh, Nane, Ljepoto Ljepote, divna li si Boko netaknuta, Boko od prije dva vijeka, u plavetnilo tvoje, prozirno kao peplos, nježno kao Labud, uplovi jedan jedrenjak, a kapetan čudesan znade: evo Divne, evo Jedne, evo Jedine žene, evo Ljubavi beskrajne Njene, evo Života, evo Sunca nad Lovćenom i Orijenom, evo Borova, Jela, Kedrova, Magnolija, Mimoza, Čempresa, Smokava, evo Pinjula, Lovora, Ruža, Mirisa, evo Maslina, evo Platana, evo Zelenila, evo Potoka bistrih, nježnih, evo riba, ahhh, evo mi Kuta, evo Odrina, evo Terasa, Kuća kamenih, evo Narandži, Limuna, Vinograda, evoooo Ljubavi života moga, vječne, neopisive, nježne, hrabre, čvrste, gorde, a meke žene, kao Duša naših što se u trku Srećne spojiše u Dah jedan, u Dušu jednu jedinu, u Ljubav Našu Srećo, Ljubav Zivjezdama milovanu,Suncem Ljubljenu, Nebom, a cik Zora, voljenu, Ti, Veziljo Ljepote, Stopo i Stope Ljubavi, Oči beskraja, Sise Nektara,Kukovi radosti, Butine strasti, Listovi slasti, Prstići miline, leđa dunje, vrat Labuda, Ruke zova, lice Čara, osmjeh Žene, kosa Zastava, Čelo vjera, Sva Boka nepobjediva kao Ljubav naša, to si Ti Anđele, svaku riječ ti Nektarom  na licu Tvome napisah, ližeš, sisaš, ljubiš, koplje ti Mikici Pjeva i u nju prelijepu, s  ljubavlju klizi, a Mikica ga s ljubavlju  miluje, Nektarom tvojim naliva, dlanovi mi Dunjom  plešu, jezici nam čarobno zagrljenini, uživamo na Svetoj nam Terasi, pod zvijezdama, pred morem, a Boka Sveta nam miriše…

Dušo…

Jedna, Jedina,Vječna …

Obožavam te, klanjajući ti se,  Boginjo od Boke . . .

 

O KOLIJEVCI

Tu sam rođen
Ugledah nad
Tobom
Kolijevko
Moja
Nebo
Plavo

Sjećam se
Ulica
Bulevara
Njegoševe
Šimšira
I lipa
Koje cvjetahu
Mirisahu

Vidim
Zunzare
I svice
Igre dječje
Na ulici
Dozivanja
Imena naših
Glasovima majki
Zabrinutih

Vraćanja
S posla
Očeva
Važnih
Nikad đeci
Okrenutih
Redovno
Strogih
Pijanih
Mrgodnih

Sjećam se
Lastavica
I predivnih
Gnijezda
Njinih
U kojima se
Uz cvrkut tiće

Gledah
Kako ih
Praćkama
Ubijahu
Nasmijani

I niko im
Zbog
Toga
Nikad
Ni riječ
Ne kaza

Mačke su
Brze
Bježale

Uzalud krši
Uzalud praćke
Slobodu svoju
Mačke nijesu dale

A onda
Jutra jednog
Izroniše preda me
Dvor
Biljarda
Vladin dom
Mitropolija
Crkva vlaška
Ambasade
Kraljevsko
Pozorište
Parkovi

Groblja

Nadviše se
Vrtijeljka
Brdo Đinovo
Orlov krš
Lovćen

Modra
Njihova
Sjena

A
Ja

Sin
Postah
Njihov

Zadovijeka

 

O SUNCU

Svakog jutra nas
U banjici kupaš
Milinom
Radošću
Ljepotom
Ljubavlju

Daješ nam
Nektar

Mlijeko
Krasno
Tvoje
Izlivaš
U duše
Naše
Popucale

Znaš Ti
Majko
Da smo ništavni
Nikakvi
Hulje
Bitange
Lažovi
Pljačkaši
Ubice

Ipak
Ti vjeruješ
Bićemo
Jedne zore
Jednog dana
Bolji
I reći ti konačno

Volimo te Majko

A ja
Sin Tvoj
U bajke divne
Više
Ne
Vjeruje

Kloaka smo
U divnoj maglini
Kumova
Slama

Sunce

Volim Te
Majko moja

 

O TEBI

Molih se

Za
Njih

Za
Sreću
Njihovu

Da

Za
Ove
Koje
Gledaš
Kako kolima
Jure
Prevojima
Brda i planina
Tvojih

Obalama
Jezera i mora
Kanjonima riječnim

Plačna grmlja
I zorne
Šume
Oko
Njih

I krš goli
Kolijevka im

Ništa oni
Neće da vide

Ni Sunce
Ni Mjesec
Ni nebo noćno
Orošeno zvijezdama

Vjeruju
Da su Oni
Ti

Stvoritelju

Lete
Voljom
svojom
Iz kloake
U kloaku

Vazda
Nasmijani
Orni
Sa vrećama
Na leđima
Punim
Laži
I podlosti

Ramenima
Nekad
Muškim
I junačkim
Sada
Podlim
Prevarantskim
Izdajničkim

A ja mišljah
Da ne vide

I borih se
Za gledanje
I za Svjetlost

Onda
Shvatih

Oni vide

Ali žive
Da ne vide

To su Oni

Mišljah
Nekad

Braća moja

Sestre
Mile

Divnog li
Sna

A crnog li jutra
Svakog

Zid
Zla
Predamnom je

Neprobojni

Ma se
Borim borim borim
I molim

Gospode

 

O PAUKU CRNOM

Vidm ga
Kako izranja
Iz mraka
Samog ruba
Duše
Divne njene

Oh

Glumi
Da je gladan
Za to mu noge
Hitro cupkaju
Da dosegne
Centar
Duha

I tu
Nastaje
Pletenje
Mreže
Otrovne
Oko duha Njenog

Duša je Plan
Duša je Plijen

Treba da bude
Vječno smoždena
Nevidljivom
Mrežom
Ropskom

Okovana
Nego
Što

Duša
Izvor Slobode
Počinje priča

Žena
Koja govori
Ne liči više na sebe
Pauk crni
Iz svake riječi viče
Pozivajući se na logiku

Ali u njoj
Temelja Istine nema

Praznina

Da
Crn je
Kao Smrt
I dlakav da runom straši

Dok plete mrežu
Okova čeličnih
Gleda me

Boji me se

Zna
Da ga znam
I da sam
Brata
Njegovog
U meni
Ubio
Istinom

Jednom za svagda

Drhti od straha
Vidi da u napad krećem

Počinjem priču
Divnoj duši u trenu okovanoj
I dešava se

Bajka

Crna Smrt
Panično prekida pletenje
Iskolačeno
U mene zvjera
Povlači se
U Mrak
Iz kojega tek izroni

Niti mreže postaju klupka
I tonu u nepovrat

Duh je Slobodan

Pobjeda

Crni Pauk zna
Kad naredni put izađe
Biće
Ubijen
Zanavijek

I
Zato ga
Više nikad izaći neće

Zna
Da ga čekam sa mačem

Ja

Ratnik Istine

A tu će biti i ona
Sa kopljem

Viteškinja
Njena

O DOMU MOME

Moj dom je

U sevdahu

U klapi dalmatinskoj

U tamburi

Slavonskoj

U pjesmi

Zagorskoj

Moj dom je

U oru makedonskom

U zurli

Dok se tonom

Izvija

Moj dom je

U moravcu

Šumadijskom

U kolu vranjanskom

U trubi Gučanskoj

Dok čudesno

Plete

Moj dom je

U bunjevačkom

I plesu banatskom

Moj dom je

U jodlovanju

I polci alpskoj

Moj dom je

U guslama

Kad ne lažu

Moj dom je

U neumrloj ljepoti

Balkanskoj

Temelj doma moga

Svete su

Planine

Rumija

I Lovćen

Sunce

I zvijezde

Nad vrhovima Njinim

Oh Gospode

Kome ja ovo pjevam…

 

O NJIMA PONOVO

Iz špilje modre
Jadranske
Koju
Ljubav
Zovem
Darovah
Narodu mome
Sve

Dušu
Srce
Kičmu
Hrabrost
Znanje
Istinu

Slobodu im
Za vječni svjetionik
U mraku
Teškom
Njihovom
Rukama svojim
Podigoh

Probudih ih
Svjetlošću
Spavače

Otvoriše
Oči
Skočiše
Na noge
Zastave razviše
Pjesme divne
Zapjevaše
Krenuše
U borbu
Putem
Jedinim
Što im ga
Kroz planinu crnu
Čelom svojim
Otvorih

Nazrijehu
Prve
Zrake
Sunca

Čuše
Kako ih ono
Doziva
Osjetiše
Kako im preci dični
U svijetu donjem
Oro divni
Srećni
Igraju

Al onda se
Gospodar ovih živih
Sluga Sotonin
Odluči
Da ih kupi

Bez mraka tmastog
Bitisanja njemu nema

I prodadoše mu se
Svi do jednog
Radosni što su
Roba

Svi do jednog
U redove desetina hiljada stadoše
Ne bi li cijenu svoju
Podigli

Svi Slobodu izdadoše

Vratiše se mraku vječnom
Iz kojeg im izlaska nema
Nikad više

Uradiše to
Svjesno
Junački
Kako lažu
Ubijajući zauvijek
Sve ljudsko
I Gospodnje
U sebi
Đeci
Unucima

Tunel Sunca
Koji za Slobodu njihovu
Izgradih rukama
Golim
Zazidaše
I na ulazu
Nekadašnjem
Naškrabaše
Nikad više

A ja
Glavu svoju
Na panj
Držah
Za njih

Ali
I ja rekoh sebi
Nikad više

Onaj ko Slobodu
Namjerno
Svjesno
Gazi
Mrak je Sotonin
I ništa
Više

Svečana pjesma
U Paklu
Njinom
Uz bubnjeve
I ritam
Crni
Kukuljice
Prodavanja sebe
Nek im
Ova
Pjesma
Bude
Zanavijek

I ni jedna više

 

O NJIMA

Ne
Oni ne spavaju
Sa tobom

Oni te nabijaju

Ti si njihovo vlasništvo
Sprava za svršavanje
Od toga su napravili
Čitavu nauku
Da im Zlo
Lako prođe

I prošlo je

Mnoge od vas
Misle
I žive
Kao oni

Ne zna se više
Ko koga nabija
Ali se prave
Registri
Ovoga sam ovoga onoga
Nabila
Ah koliki mu je
Onu sam ovu onu
Nabio
Ah kakva joj je

I tako
Vrijeme
Leti
Sisajući
Lažne
Živote

Kad te ožene
Postaješ njihov rob
To ze zove
Poštena žena
Ali ti si tek programirana mašina
Za proizvodnju đece
To se zove
Prava
Majka

Sve vidiš
Ali ćutiš
Ti smatraš pametnim
Ne buniti se

A oni nabijaju
Dan noć dan noć
Veseli
Razdragani
Poletni

Ne
Iza radosti njine
Ljubav ne stoji
Nego
Račun
Krvav
Kojem se dive
U sebi ga nose
Sa njim se
Trijezni
Pijani
Drogirani
Hvale
I taj ih kompas crni
Kroz zločin
Vodi

Za Ljubav oni znaju
Po čuvenju

Ali je neće

Čim se pojavi
Kod rugih
Ubijaju je
Plešući oko nje
Mrtve
Sotonski
Ples

Junaštvom taj ples
Oni zovu

Prokleti
Da su

I ne znaju
I nikad neće

Ljubav se ubiti ne da
Nikad
Ni nikome

 

O IZDAJNICIMA

To je sorta
Koja niče
Kao gljive
Poslije
Kiše

Ali njih niko
Ne bere
Nijesu
Oni
Ni
Čin
Ni začin
Nego otrov
Što se smije
Što ti podilazi
Što niz dlaku tvoju teče
Što te hvali
Na sva usta
Dok ne dobije
Naređenje
Sad
Ga
Izdaj
Sad je čas
Vrata teška
Zključana
Uzalud
Mu

Nada luda
Kraj je njemu
Nije
Spas

Bez
Kičme su
Bez ponosa
I bez srca
I bez duše
Sa očima koje oštre
Samo pare
Iznad
Moć
Dok u ruci
Drže
Nož sotonin
Kojem služe

Znam jednu zemlju
U kojoj im kraja
Nema
Osim mene

I sojim ti kao hrid
O koji se talasi njihovi
U bestrag razbijaju
I na oči moje
Postaju
Ono što jesu

Beskrajni
Glib glib glib

 

O SESTRI

Aušvic je
Godina 1944
Krematorijum
Plamti
Zijevaju
Usta
Peći
Poredjanih
U red
Crvena
Od vatre
Gutaju tijela

Logoraši
Čekaju
Postrojeni
U redu bez kraja
Svučeni
Do gola
Kreću se
Lagano
Korak
Po korak
Znaju
I vide
Što ih
Čeka

Kad dođu
Pred
Usta
Peći
U njih se
Puca
Padaju
Mrtvi
A neki
Još
Živi
U oganj
Što ih
Ždere

A tu su
Logorski
Oficiri
Esesa
U uniformama
Crnim
Što im ih
Kreira
Hugo Boss

Tu je i logorski
Orkestar
Koji svira
Da oficire
Razveseli
Tu je i on
Oficir Šilinger

Loče se piće
Fireru nazdravlja
Pjeva se Njemačkoj
Ubija ubija ubija

I nailazi gola
Ona
Italijanka
Plesačica
Ime joj
Vikom
Šilinger
Sriče
I naredjuje
Da pred onim
Razjapljenim
Vratima zažarenim
Pleše

I ona
Počinje
Čarobno naga
Čarobno lijepa
Čarobno da pleše
Približava mu se
I odjednom
Kao puma divna
Na njega se
Baca
Otima mu
Pištolj
Puca
I na mjestu
Šilingera
Ubija

Zapanjeni
Odmah su je oficiri
Ubili
I mrtvu je
U peć
Gurnuli
Da je
Proguta

Tvoj ples
Tvoj skok
Tvoji meci
Koji Šilingera
Ubiše
Tebe mi
Herojko

Tebe mi
Čoeče

Tebe mi
Sestru
Rođenu
Rodiše

Ovi stihovi
Bola
Ponosa
Ljubavi
I vječnosti tvoje
Na grobu su ti neznanom
Šumsko cvijeće
Duše
I domovine
Moje
Miris divni
Kojih više
Niđe
Sem u srcu mome
Nema

Sestro
Moja

 

O RIJECI

Rijeka jutros
Moćna
Teče
I žubori
Što
Mi
Priča

A ja stojim
Na obali
Bos

Stopala mi
Šljunak
Ljube
Tijelo
Golo
Zori
Pjeva
Tice
Lete
Iznad glave
I cvrkuću
Ponad krošnji

Hrast mi šumi
Od iskona
Hor se budi
I ariju
Meni
Veze

Srećan
Budi
Što
Sve
Vidiš
Što si
Čoek
Što si
Ljubav

Dođi
Sine
Okupaj se
Ajd
Zaplivaj
Čedo
Moje
Da te
Majka
Tvoja ljubi
A onamo
Iza
Vrbe
Naga
Tebe
Nane
Žudi
Da te grli
I miluje
Da te ljubi
Da te voli
Sine

Ljubav to je
Dolećela tebi dušo
Iz
Daleka
Iz Daleka

Ja zaplivah
Evo mi te majko mila

I zapjevah
Iz sveg glasa

Voli
Mene
Primorkinja
Vila

 

O POSEJDONU

LJUBAVI
LJUBAVI
LJUBAVI
SANTORINKO ČAROBNA
ORIJENKO MOJA

AHHH
U TEBI SAM GALEBICE
SVAKIM
DJELIĆEM
SVOJIM
I TI U MENI
SUNCE

PROŽETI SMO
URONJENI
SJEDINJENI

JEDNO
JAJE
MI SMO VASELJENSKO

NANE
LJUBAVI MOJA
JEDNA I JEDINA
SREĆO
ŽIVOTA
I DUŠE
I SRCA MOGA
DAHU DAHA MOGA
LJEPOTO LJUDSKA
GALEBICE
VOLIM TE
OBOŽAVAM
PJEVAM TI DUŠOM SVOM
I SRCEM ŠTO ZA TEBE KUCA
ZA NAS SREĆO MOJA

SANTORINI
ZVIJEZDE
MJESEC
ONO MORE
ONE ULICE
ONAJ POGLED
I TI I JA NANE

PLIVAMO
JEDNO U DRUGOM
NA ONOJ DIVNOJ PLAŽI
I TI MI ŠAPĆEŠ
PLIVAJ MI LJUBAVI
A JA TI ŠAPĆEM
PLIVAM PLIVAM PLIVAM
I TREPERIMO OD MILINE

A MORE NAM ŠAPĆE
VOLITE SE
VOLITE
SE

OOOHHH
SREĆA STE VI MOJA
MORE VAS
VOLI
BAŠ KAO ŠTO SE
I VI
VOLITE

ĐECO POSEJDONOVA…

 

O ZAHVALI

Hvala ti
Gospode
Što se rodih tu
U zemlji
Divnoj
Uznesenom
Stihu
Tvome
Pod planinom
Svetom
Zagrljenom
Sestrama ponosnim
Okićenim
Rijekama
Bisernim
Šumama
I poljima mirisnim
Potocima
I jezerima
Prozračnim
Punim
Ljepote
Života

Morem
Modrim
Vječnim
U kojem
Zvijezde
I sazvježđa
Tvoja
Odbljeskuju
Ljubavlju beskrajnom

O hvala Ti
Što stazama Tvojim
I ona hoda
U sandalama
Mojim
Što joj
Stopala ljube
Nježna

Hvala ti
Što ne pripadam
Ničim
Osim likom
Sorti mojoj
Kockarima
I varalicama
I kukavicama
Beskrajnim

Hvala ti
Što bijah

Jesam

I ostaću
Pjesma Tvoja

Čovjek

 

O LJUBU ČUPIĆU

Nema pjesme
Za tebe
Ljubo
Pjesma si ti
Nad pjesmama
Samonapisana
Samoispjevana
Samokomponovana

Slika si
Ljubo
Samonaslikana
Dušom ti
Ljudskom
Hrabrom
Muškom
Potezom
U kojem
Lažprevare nema
Nego srca tvoga
I duše
I bića
Koje
Za Slobodu bije
Za Slobodu živi
Za Slobodu kuca

Lovćen ti si Ljubo
Što se u nebo
Modro
Diže
Pred očima
Slijepim
Stvorenja
Što slobodu
Nikad ne sanjaju
Niti je žele
Niti je rišu
A kamo li
Da o njoj
Pričaju
Pjevaju
Slikaju
Plešu
Pišu

Taman posla
Da se za nju bore
Ili mole

Zločin
Krađa
I laž

Njihov su
Kako kažu
Dom
I imaju
Domara
Svog

Nijesi ti Ljubo
Zastava
Njihova

Ti si pjesma
Vječna

Oblaci je pjevaju
Gospodu
U zore proljećnje
Dok Sunce se rađa
Dok oči nam svijetle
I muško Srce
U grudima bije
Ljubo

O DOMOVINI

Pobjegla si
Iz srca moga
Glavom bez obzira
Ostavljajući
Sama
Anđela
Svoga
Što ga rodi
U modroj
Sjeni
Lovćena

Gurnu
Tako
Viteza
Koji te
Voljaše
Svim
Beskrajem
Svemira
I boraše se
Za tebe
Svom hrabrošću
Što mu je
Goro
Majko
Dade
A onda
Pobježe
Ostavljajući ga
Sama
U vrtlogu
Mračnom
Svih
Tvojih
Gada
Ti
Prevarantkinjo
Neiskaziva

Zaludu ti
I kape
I nošnje
I gusle
I grobovi
I rađanja
I bojevi sveti

Zaludu ti
Vjekovi

Sve je to
Bižuterija
Na starom vratu
Jedne
Prostitutke
Jer to si ti
Današnja
Goro Crna

I ne vraći mi se
Više nikad

Kapija je moja
Divna
Za tebe
Lažljivice
Gnusna
Zanavijek
Zatvorena

Ja nijesam
Zastava tvoja
Nego sam
Barjak
Dobra
Kojeg u tebi
Nema

Uništila si ga
Planski
I vječno
I tako
Bez Sreće
Namjerno
Ostala
O NJOJ SVETOJ

Jurim ti
U zagrljaj
Majko
Moja

Trčim
Da zagnjurim
Obraze svoje
Među
Dojke
Svete
Tvoje
Da ih ljubim
Srećan
Da sisam
Mlijeko tvoje
Nektar moj
Što mi Dušu dade
I iskru Božju
I Slobodu
Što u sebi nosim
I tako
Svakom vjetru
Divljem
Prkosim

Ratnik sam tvoj
Zemljo moja

Darovala si me
Planinama gordim
Jezerima krasnim
I dubokim
Rijekama
Kojim ravnih nema
Poljima plodnim
Borovima
I maslinjacima
I morem
Morem plavetnim
I toplim

Modro je sve Majko moja
Ljepotom se tvojom umiva

Modro
Osim crnih
Sinova i šćeri tvojih
U kojima više
Ni srca
Ni obraza
Nema

Ubijaju te

Volim te Zemljo
Gorski vijenče
Moj
ČUDESNA

LJUBAVI,
DAMARU SRCA I DUŠE
LJEPOTO LJUDSKA
DIVNA
KRASNA
NEBO NOĆNO
ZASIJANO BRILIJANTIMA ZVIJEZDA
JUTRO JUTARNJE
A CIK ZORO
KAD SE SUNCE RAĐA

JEZERO
MORE
RIJEKO

PLANINO
LJEPOTE
STRUNO ZVUKA
VIOLINE

SVE
TAMO JE ĐE TREBA
HARMONIJA
KASIOPEJA TI SI NANE
A JA OKEN TIHI
U KOJEM SE
OGLEDAŠ

TO SE ZOVE ISTINA
TO JE DAH GOSPODA
TO SE KAŽE RODENOV POLJUBAC
TO SE PJEVA PADE KOSA DO NIŽE POJASA
TO KOMPONOVA PEHLBEL NANE

I TU SAM TI IZVORE
U SVAKOJ PORI TIJELA
I BIĆA TVOGA
I TI SI U MENI
U SVAKOJ PORI
BIĆA I TIJELA MOGA

NANE
MI SMO LJUBAV

NANE
MI SMO LJEPOTA

NANE
MI SMO ĐERDAN DIVOTE

NANE
VOLIM TE

NA ĆILIMU SMO PRELIJEPOM
ONOME ŠTO LETI
KROZ ČAROBNU ZVJEZDANU NOĆ
NAD LOVĆENOM
I ORJENOM

I SRCA NAŠA GRIJE

NANE
O BOROVIMA

Udjoh u Goru
Viskoko
Duboko

Dolje
Hučaše
Rijeka
Zelena
Pastrmke
Srebrne
Puna

Gore
Vođaše
Put
Klesan
U kršu
Željom
Gospodnjom

Iđaše
Put
Prema
Vrhu
Prema
Nebu
Modrom

Bijaše
Magla
Gusta
Mokra
Nebo se
Ne viđaše

Sve
Sivo
Bijaše
Kad
Najednom
Iz magle
Izroniše
Borovi
Vitki
Visoki
Ponosni

Propeše se
Iznad
Magle
Zeleni
Slobodni
I lijepi
Nikad ih takve
Vidio nikad niko
Nije

Uzdigoše se
Borovi
Željni
Neba
Slobode
Izroniše

Al moj
Narod
Nikad
Neće

Magla gusta
Je zastava
Njegova
Kojom
Se
Pred
Samim sobom
Pred Svijetom
I Gospodom
Jedan narod
Krije
O NJIMA

Ne
Oni nijesu
Ja
Oni su Oni
Baloni
Što u zraku lebde
Ispunjeni
Lažima svojim
Kojima
Prodaju sebe
Lažući druge
Kako je
Laž
Njihova
Istina živa

I tako se rodi
Narod Lažova
Kakvog nikad niko
I niđe drugo
Nikad
Vidio
Nije

Uzalud su tu
I brda
I jezera
I rijeke divne
I planine strašne
Uzalud im more modro
Duše miluje
Jer
Duše Oni
Nemaju
I za njih Srca i Kičme
Ne postoje

Uzalud preci časni Njini
Za Slobodu
Ginuše

Stalno se smiju
I čim trepnu
Lažu
I još više
Kad ti srdačno
Ruku stegnu
Ili
Ne daj Gospode
Zagrle
Pa ti kažu
Da te vole

O hvala ti
Bože
Što me napravi
Da nijesam
Oni
Nego
Ja
Što stazama tvojim
Ponosan
Hodim
Ja
Sljedbenik Tvoj
A oni
Sinovi i šćeri
Sotonine
Ja
Čoek
A oni
Nesoj

Goro Crna
Oj
Oj
Oj
O RIJECI

Oh
Kako hučiš
Moćno
Ljepoto
Ti
Žilo
Gospodnja
Ti
Modra
Ti
Zlatokosa
Ti
U kojoj se
Nebo
Zvjezdano
Ogleda
Ti
Nad kojom
Vrba tužna plače
Dok se labud veseli
Ti
Na čijoj obali divnoj
Prvi put
Nju
Caricu moju
Poljubih
I rekoh joj
Volim te
Dušo

Gledam te
I znam
Tečeš
Kako Gospod želi
Juriš sretnau zagrljaj vječni
Moru plavom
Majci našoj
Ljepoto

A kuda teče narod
Naš
On želi i teče
Suprotno
Uz planine svete

Za njega je Njutn
Na jabuku pao
Ne nikako jabuka na njega
Lagao je Kopernik
Nije zemlja
Okrugla
Ploča je to
Po kojoj se valjaju
Kao u brlogu

Gledam ih
Kako teku
Uzbrdo
Rijeko moja
Svjesni
Da sve Gospodnje
Tako ruše
Sretni
Što zlo čine
I nesreću
Djeci svojoj
Rade

Pretvorih se u vrbu što plače

Rijeko
Sestro
Moja
O ZASTAVI

Zastave njihove
Bijahu
Nekad
Sjajne
Slavne
Junačke
Čojske
Bjehu
Prave

Čarobna
Zastava
Njihova
Vijorila se

Krst
Časni
I Sloboda
Zlatna
Na njoj
Pisaše

Lepršao je
Ponosno
Barjak
Strašni
Iz boja
U boj
Na jarbolu
Poštenja
Ljudskog
Koje
Krasilo ih je
Razvijana
Pjesmom Slobode
I vjere
Zastava
Bijaše

Potomci njihovi
Dodira sa tom zastavom
Nemaju

Ne zanima njih
Istina
Pravo
Čast
Vjera
Ni Sloboda zlatna
Ni Domovina

Na njihovoj
Zastavi
Danas
Ispod krila
Orla divnog
I krakova zlatnog
Krsta Isusova
Naduvanoj
Drskošću
I bestidom
Da čitavi
Svijet
Sve to
Vidi
Na njoj
Piše

Laž
Pljačka
Prevara
Podaništvo
Kukavištvo
Izdaja
Poltroni smo svi

Budi vječna
Mafijo
Slobodo
Naša

Volimo te
MI
O ORDENIMA

Dobijahu nekad
Ordene za hrabrost

Kažu
Junaka takvih
Kao predaka njihovih
Rijetko bješe
Neđe drugo

I ja vjerujem
Tim pričama guslarskim
Jer istinitije
Od stiha
Pjesnikovog
Bijahu
Priče
I bitke opjevane
Što ih potomstvo
Na grijeh svoj zaboravi
Izbrisa
Pod ćilim zabi
Da te pjesme
Stare
Potomstvo današnje
I potomstvo jučerašnje
Ne nerviraju

Ma ko će na pamet
Učiti Istinu
Ili je govoriti
Ili ne daj Bože
Za nju se boriti

To mogu samo budale
A potomstvo nije glupo

Umjesto boja za Slobodu
Umjesto tuče za Istinu
Umjesto juriša za Pravdu
Umjesto junaštva za Čast
Potomstvo je pametno
Ono je za Snalaženje
Ono je za Podaništvo
Ono je za Uvlačenje
Ono je za prazno Lelekanje
Ono je za lažnu Radost
Ono je za prazna Saučešća
Ono je za otvorenu Pljačku
Ono je za Ljubav lažnu
Ono je za Zločin
Ono je za Laž
Ono proklinje i mrzi Istinu
I nosioce njene

Gospod je za njih karikatura
Televizijski ekran
Turbo folk

Svaki lažov
A premnogo ih je
Svaki Gad
Sa ulice
Idol je njihov
A kad Gad ima vlast
I pljačkaš je
I ubica
I lažov
I dodaj
Što gođ hoćeš

Gospod je to Njihov

Vječiti
Don

Slika je ovo
Naroda
Moga
Kojeg

Uzalud
Voljeh

Propade
Voljom svojom
U bestrag

A gore
Na površini
Na stopama njegovim
Kopriva
Raste

A ja
Plačem
O KRALJICI SPARTANSKOJ…

Dušo Srce Ljubavi moja
Grlim te i ljubim najnježnije Nane
Mala moja
Evo mene s Tobom
Evo mene
U Tebi

To smo mi Nane
Jedno i jedino
To smo mi mala
Sve što možemo zapjevati
I zaplesati
I misliti
I postati onaj Rodenov Poljubac

Srećo moja

Ližem te i ljubim
Tebe nježnu lijepu razodjevenu i strasnu
Dlanovi su moji na dojkama tvojim
One nam pjevaju

To smo mi nane
Najljepša pjesma Svemira
Najljepše platno Botičelija
To smo mi nane naslikani kičicom Vermera
I kamerom fon Trira
To smo mi nane
Van Gogovo Žitno polje
To smo mi Nane
U snu
Modiljanija

To smo mi Nane
To je Ljubav naša
To je pogled ljubavni sa Žvinja Srećo
To smo mi Nane
Ono more modro
Sa radosnim i čarobnim jedrenjacima i barkama
To smo mi nane što pjevajući spavamo sad sad i sad Nane,
To smo mi u Sreći našoj Nane
To smi na oblaku onom krasnom
Zagrljeni sjedimo i gledamo ljepotu našu
Kolijevku izvajanu
Majku našu od Montenegra,
I Taru ti stavljam evo
Oko vrata divnoga
Kačim ti ogrlicu nenadmašnu
Srećnu raspojasanu
Onu koja nam veze slapovima
Da je Gospod čuje
Ah ljubim vas
Andjeli moji

Volim te kraljice spartanska
Nožice ti ljubim
One prstiće tvoje što klavir sviraju
One prste divne što Baha u dušu znaju
Njih što sanjaju i vole
Kad ti šapćem
Pade kosa do niže pojasa
Čelo ti je ljepše od mjeseca

Klanjam ti se
Kraljice
Moja
Ja
Paris tvoj
I pjevam Ti

Volim Te…
O PUŠKARNICAMA

Ne
Nemaju oni oči
Ni kapke divne
Ni podočnjake krasne
Samo nos
Koji im razdvaja
Na dvije bande
Proreze tanke
Uske
Duboke
Kanjone mračne
Puškarnice dvije
Kroz koje oni
Zure u svijet
I lažu sebe
Da ga vide

Iz kanjona tog
Mračnog i dubokog
Iz puškarnica ovih
Uskih i bezdanih
Cijevi puške vire
Da vas smaknu
Kad im se učini
Da laži
Pljački
Krađi
Njihovoj
Smetate

Cijevi te ubilačke
Očima svojim
Oni zovu
I kad lažno ljube
I kad stvarno
Ubijaju

Nikad kraja
Majko moja

Gospode naš
Spašavaj
O NJIMA

Gospod im darova
Sve
Predivnu zemlju
Čarobne rijeke
Čudesna jezera
Planine čarobnih vila pune
Divno plavetno more
Životinje
I tice
Sve ljepše od ljepših
I kakve još ribe raskošne
I cvjetove
Mirisa opojnih

Darova im Gospod
Ljepotu
U stasu
Očima
Koraku
Ruke ženske
Lica
Kose prekrasne
Muškarcima
Visinu i stas
Pokloni Njima đecu divnu
Tu radost beskrajnu
Neba i tla

Rekoh
Srce im svoje
Gospod Darova

Al Oni
Ne haju za to
Oni dragulj nebeski
Ne vide
Ne osjećaju
Ne poštuju
Ne dive mu se
Nijesu skrušeni
Pred njim
Molitvu oni ne priznaju
Gospod je za njih
Tek roman crtani
Ili neki kičerski
TV spot
U kojem se
Seks nudi
Na prodaju
I kriminal za Slobodu
I krađa za molitvu
I surovost
Za vjeru

Iza očiju Njinih
Nazirete pustinju rugobnu
Krš posni
Kao kolijevku Sotoninu
Kamenje
Po čijim vrhovima
Bosi neljudskim skokovima
Skaču
Vičući urlajući
Udarajući šakama svojim
Đe stignu
I koplja svoja zabadaju
U sve što nazru
Sotoni se klanjajući

Pustinja je to
Nepregledna
U kojoj Duha ni Časti nema
Carstvo je to
Sotonino
Koji se zajedno
Sa njima
Vojska mu je to
Gospodu
Kezi
A smijehom
Taj užas njegov
Oni zovu

Zagledaš li se
U oči Njima
Viđećeš
Nešto krasno
Zeleno raskošno
Puno prekrasnog bilja
Cvijeća
Mirisa
Opojnih
Najljepših tica
I leptirova
Slapova ljepote
I ljudi nekih divnih
Što oko Istine
I Ljepote
Zanosno plešu
Draguljima Ljubavi
Urešeni

Ne boj se
Vidiš dobro
Nije to fatamorgana
No ostrvo
Istine
Ne
Nijesu to oni kada glume
To sam Ja
To si Ti
Što pjevaš
Pjesmu ovu
To smo Mi
Zagrljeni

Pjesmu pjevamo
O kojoj bi Mocart
Violinski koncert
Kao čipku divnu
Tonovima
Ispleo
A mi Ljudi
Kažemo
Ispjevao

A Oni bi odbili
Da je čuju
I rekli
N i k a d!
O DAROVANJU

Dadoh im sve
Čim me Gospod nagradi

Darovah im
I Srce
I Dušu
I kičmu
Visoku i vitku
Za jarbol
Barjaka ponosnih
Predaka divnih njihovih

I borbi ih poučih
I ljudskom svemu
Kad se u divoti
Kao trešnja s plodovima svojim
Zlatna ta krošnja
Ljeska
A tica je krasna
Ljubi

I rekoh im
Na vas ide Zlo
Ono vas goni
I gladno je
I krvoločno
I za hranu vas želi
Da bi sve vaše
Pljačkalo
Ubijalo
Kralo
I lupežalo

Ne dajte mu
Da prođe
Što če vam životi
Ako vas nadigra
Ako vas pređe
Ako vas za nos povuče
I kičmu vašu
U čvor sveže
Da se divi
Đavolskome djelu svome

Ne dajte se braćo i sestre moje
Sinovi Gospodnji vi ste
Sotona moćan
Sa isukanom sabljom
Jaše juriša na vas
Raznijeće vas
Popljačkati
Ubiti
I porobiti
Roblje će te postati
I nećete praviti i rađati đecu
Nego robove njegove
Koji će vas ubiti
Ako samo riječ
Jednu jedinu
Protiv Sotone kažete
Jer on postaće
Gospodar njihov
A ne vi
Jer robovi nijesu nikome
Gospodari
Koža njihova ropska je
Ne pokriva ona više
Ni Srce ni Dušu nit Kičmu crta
Nestaje ovo iz tijela ropskoga

Sve to im to rekoh
Sve im to darovah
I stadoh ispred njih
Sa mačem isukanim
Protiv Zla

Zatreperiše riječi moje
U dušama njihovim
Jurnusmo
Odnosismo pobjedu za pobjedom
Divno to bješe
A onda ih Sotona pokupova mitom
Pa porobi
I popljačka
I sveza ih u čvor
I eno ih danas
Đe kao Gospoda
Slava mu i milost
Sotonu
Ubicu svoga
Beskrajno slave

Robuj robuj narode ropski
I pjevaj pjesme lažne

Moja duša
Moje srce
I kičma moja
Zastavu vašu još čeka
Ako je ikad više među vama bude
Ako ikad više
Pjesmu Istine zapjevate
Ako Slobodu poželite
Ikad više…
O LOTOSU

Lotose
Ljubavi moja
Ljepoto nad ljepotama
Klanjam se
Tvome cvijetu
Tvojoj zelenoj dijademi
Klanjam se Tebi
Carice moja
Što dođe
Ođe
U zemlju čudnu
Koja danas
Ne vidi ništa
Ni svoje
Planine
Ni rijeke
Ni šume divne
Ni polja plodna
Ni jezera krasna
Ni more
Ni nebo što ga grli
Ni delfine morske
Osim kad ih ubiju
Ni kiše Bogom dane
Ne vide
Ni snjegove bijele
Ni dušu
Ni oči ljudske
Ni Slobodu zlatnu
Tu caricu života
Ni Gospoda nad sobom
Ne vide

Prazna su njihova neba
Nikad
Plava
Ni Plavetna

Lotosu moj
Cvijetu nad cvijetovima
Mrirsu nad mirisima
Klanjam ti se
I plačem
Od zahvalnosti
Što dođe
Stazama svilenim
Iz Azije daleke
Da mi ljepotu svoju
Doneseš
Vitka
Divna
Biljko
Nenadmašni
Krasni
Cvijete
Klanjam se Tebi
Lotose
I hvala Jezeru Skadarskom
Što ti korijenje
I stabljiku hrani
Što ti plašt zeleni
Miluje i mazi
Što te
Njeguje i pazi

Šapćem ti
Hvala
Srećo
Kažem ti u ime svih
Koji te ođe
Nikada ne vide
No te gaze
Oči su njihove slijepe
Bez obzira koliko su lijepe
U ime njih
Što lokvanjem te zovu
A o tebi
I još mnogo čemu
Ništa ne znaju
I odbijaju
Da uče

Klanjam ti se
Duboko
Do korijena
Tvojih

Hvala ti Lotose
Hvala
Kruno Slobode
Moje
O MITROPOLITU

Gledam ih
Kako misle da žive
A tonu
Ropčad
Svakog dana
I svake noći

Tonu
Od kad se rode
Tonu bez srca
Tonu bez duše
Tonu bez kičme
Tonu bez hrabrosti
Tonu bez mozga
Tonu i uživaju što tonu

Tonu robovi
Vičući na sav glas
Kako je ropstvo
Sloboda
Kako je gola laž
Istina
Prekrasno odjevena
Uče đecu svoju i prijatelje
Kako treba lagati
Kako treba lupežati
Kako je srce glupost
Kako je duša smeće
Kako je kičma zabluda
Kako mozak radi samo da se hrani
Kako je krađa pamet
Kako je mafija crkva
Kako je srce banka
Kako je krv homo sapiensa
Šušteći novac
Koji se koti
Na tajnim računima
Kako je pištolj
Pero kojim se piše
A metak jedina istina
Kako žene služe
Samo za jebanje
I kako đecu učiti treba
Svemu što je ođe rečeno
I kako je mitropolit njihov
Samo onaj
Koji je šef mafije
A molitva njihova
Stalno pušenje
Mitropolitovog polnog organa
A apsida njihove crkve
Čmar je
Mitropolita
Čmar kojeg opisuju
Kao jedinu slobodu
Koju su doživjeli
Koju imaju
Kojoj se dive
Jer mitropolit njihov je
Divota od čoeka
Čoek nad čojcima
Pljačkaš vrhunski

Ovo je Crna Gora
Onako kako dvades godina
Izugleda

Ljudi moji
Zgrozite se i dignite
Na ustanak
Ako vas
Ima…
O TREŠNJI I TICI

I tako
Slećela bi tica na mene
Tica divna
Prelijepa
I pjevala mi
Arije čarobne
Arije ljubavne
Arije sreće
I radosti života
I grlila me
Slasno

Let njen bijaše čaroban
Perje njeno blistavo
Nosilo je pregršt sunca
Što obasjavaše
Let njen
Bajkoviti

U letu je ličila
Na najljepši
Kimono ženski
Kimono japanski
Što pjeva
Neznalci bi rekli
Sam od sebe
Jer u kimonu ne prepoznaju
Ničiju drugo
No pjesmu majstora
Koji ga skroji i saši
Za čarobno tijelo žensko
Za ljepotu žene
Što tkanina ne skriva
Nego je krojem svojim
Srećnom oku
Otkriva

A ja bijah trešnja
Sva u cvatu i ponosu
Srećna što postojim
Što se danu plavetnom
I noći zvjedanoj
Radujem
I veselim
Srećna kažem
Što me tica zanosna
Strasno
I s ljubavlju
Ljubi grli i miluje
I što srećna pjeva
Mili moji

A pod krošnjom mojom
U mirisima njenim
Tu dolje
Nalažahu se
Ležahu
I ljubljahu se parovi
Mladi
Srećni što se vole
I presrećni
Što ticu vide
I poj njen čaroban čuju

Jednoga dana
Tica ne sleće
Kao što je navikla
Nego kružaše i kružaše
Nad granama mojim
I bi nešto nejasno
U ponašanju njenom
Ali na kraju
Ipak sleće
Ma me ne poljubi

Zapitah je
Zašto
Tico?

A ona reče
Kako su joj ljudi besjedili
Da ona
Tica divna
Nema ni dušu
Ni srce
I da me više
Ne ljubi i neće

A ja joj rekoh
Pušti ljude
Neka njaču
Jer te lažu
Poljubi me i zagrli
Pa ćeš čuti
Srce svoje
Kako našim
Ritmom Kuca
Duša će ti biti puna
Ko ljudima
Đecom dom
Svih veselih nasmijanih
Svih u igri
Nenadmašnoj

Poljubi me
Odmah tica
Posluša me
I zagrli
I oboje
Zapjevasmo
Zaljubljeni
Nego kako

Od tog doba
Oni mladi zaljubljeni
U mom hladu kad se ljube
Zapjevaju
Volimo se ko trešnja i tica
I niko nam
Ne može
Ama ništa
Sve da nas bace
I sa najviših litica!
O GADOVIMA

Tamo đe je meni duša
Njima stanuje noć mrkla
Glumeći nagu
Ljepotu
Koju nude i prodaju
Na svakom koraku
Svakim gestom
Njišući zamamno

Sunce
Njima ništa ne znači
Mjesec
I zvijezde večernje
Zakon moralni
Služe im samo za igranje
Kad požele
I krvavo

Ubijaju
Da ne trepnu
Niti ih srce zaboli
Jer nemaju ga

Na njegovom mjestu
Štekće njima
Prastara zarđala pumpa
Ne gura ona krv ljudsku
Nego tekućinu
Smradnu
I otrovnu
Od koje bi
Zločesta zmija umrla
A ne biće
Koje zovu
Čovjekom

Kad im dođe čas
Ili poželjna krivina
Izdaće te
Prodaće te
Zariće ti nož
U leđa muška
I likovati
Padneš li u mukama
Likovati
Kao da su učinjeli
Nešto veliko i slavno
A ne čin izdajnički
Čin sramni
Čin krvavi
Čin sotonski

Da
Teška smeća su to
Bagre
Ljape
Nikogovići
Ništavčine
Prevaranti svega ljudskog
I Riječi Gospodnje

Majku svoju
Brata svog
I sestru rođenu
Kuma i prijatelja
Prodali bi
U roblje
I zveckali srećni
Zlatnicima dobijenim i zaraznim
Smijući se prevarno
Ženi kojoj kažu da je vole
I đeci svojoj i ženinoj
Radosti ljudskoj
Koja ispliva iz materice njene
I krvave sperme njihove

Gadovi su to da im premca nema
Stijenje ogavnog erodiranog Zla

Puna ih ih je
Domovina
Moja

Crna Gora
Nad kojom plačem

Ja
Sin
Njen…
O RADOSTI

Radosti mojoj
Nije bilo kraja
Kad sam razumio
Da sam začet rođen
I odrastao
U modroj
Sjeni Tvjoj
Lovćene
Sa Njegošem svetim
Lovćene moj krste
Crkvo moja
I oltaru

Suzama mojim
Nije bilo kraja
Kad se popeh
Na Rumiju svetu
I poklonih
Svetom Vladimiru
I pogledah
Kao s neba
Goru moju Crnu
I viđeh je
U ljepoti
Gospodnjoj
Svu
A u daljini
Lovćen nasmijan
Sa Rumijom razgovara

Tačno na toj
Ljubavi
I zagrljaju
Počiva
Crna Gora nam
Mala
Velika
Majka naša

Ali
Ko danas računa vodi
U narodu mome
O dva sveta oltara
O Lovćenu i Rumiji
O dva Olimpa naša
O Njegošu i Vladimiru
O Ljubavi
O junaštvu
O časti i poštenju
Među nama

O amanetu
Predaka nam junačkih
Da postojimo
I da jesmo

A mi?

Osim mene i tebe
Koji čitaš stihove ove
Koja čitaš stihove ove
Vrele
N i j e s m o!

Lele!
ZEMLJI MOJOJ MOLITVA

Klečim
Na obali tvojoj
Rijeko usahla
Na plaži zlatnoj što ti je ostala

Gledam
U korito tvoje
Nekad puno
Čiste
Pitke
Prozirne
Vode tvoje
Što bijaše prepuna riba
I rakova
I algi
I svakog oblika života
Kojeg ti Gospod dade
Za Narod tvoj
Usne žedne njegove

Površina tvoja
BIjaše ogledalo zeleno
Za vječnu ljepotu njinu
A danas
Ničega od toga nema
Ne odbrani te
Narod tvoj
Tebe
Rijeko nekad divna
A danas
Prazna ogrlice
Bez ijednog dragulja
Tečeš
Valovima tvojim
I simfonijom
Šuma tvoga divnoga
Sa svojim vilama
I vilenjacima
U nošnjama čudesnim obučeni
I sokolom slobode tvoje
Nad njima
Momcima i đevojkama
Dok krasno kolo ljubavi igraju

Rijeko moja
Montenegro
Moja dušo
Moja krvi
Moje srce
Tečeš u meni

Volim te
Montenegro
Zemljo moja jedina…
OCU

Da sam slikar jutros
Naslikao bih te
kao mrtvu
prirodu
koja šapće
pjesme divne
Tebe
Crna moja

Bila bi sva Plava
kao Planeta
na kojoj si dragulj
i kao takva se
iz Vaseljene
vidi
Mila Moja
Ljubavi
A ne vidi se
Homo sapiens
taj dvonogi ubica
najveći među svime što diše
taj homo
koji ti uze dušu
Goro moja
Baš kao i Planeti
kojoj uzima
Srce
I kao pare
trpa u džepove
i slaže na javne i tajne račune
a ti si ih
zanosna Ljepoto
kao sapiense
porodila
premnogo
kao da si redovno
silovana bila
po logorima
o kojima sve znaš
baš kao i ja
koji ovo pišem…

Ja znam
da sam sin tvoj
i da silovana nijesi
kad si oca moga voljela
i on Tebe
i srcem
i dušom svojom
lijepom mirisnom i hrabrom
Goro moja

Koplje tvoje u ruci nosaše
i predade mi ga
prije nego što Gospodu pođe
i ja ga evo nosim
ispunjen Ljepotom
Hrabrošću
i tankosjenim stasom tvojim

Lovćenski dragulju moj
Biseru svemira…
GOPODE MOJ!

Gospode moj
Što znači u srce svoje
Usaditi
Mjesto zrnevlja divnog
Krpe
Crne laži
I razviti ih
Dok živiš i dišeš
Vazduh Tvoj
Razlepršati ih kao
Zastave Tvoje, o moj Gospode
Popeti ih visoko
Na svaku planinu
Tvoju
Pjevati o njima crnim
I pričati
Svakog dana
I noći svake
Kao da su te crne krpe masne
Zastave Slobode
Kojoj si nas učio
I poučavao, o moj Gospode

Što znači
Imati lice
A nemati ga
Imati čast
A nema ti je
Imati kičmu
A nemati je
Imati kuraž
A nema ti je
Imati srce
A nema ti ga
Imati dušu
a nemati je

Što znači
Ubiti nekoga za kafanskim stolom
A dana svakog
Puzati kao glista
Biti niži
Od stvora najnižeg
Umjesto nogama
I kičmi
Usparavno hodati
Što znači
Čitavog života svoga
Puzati puzati puzati
I od đece svoje
Praviti
Sponzoruše kad su ženska
A od sinova svojih lupeže
Ubice i mafijaše
kad su muški

Što znači Gospode
Uživati
Gutajući
Pare
Zlikovačke
Pare
Krvave
Što znači pogledat se
Jutro svako
Krvav
u zrcalo

Znači li to
Pljunuti Tebi u lice sveto
Gospode
Zapjevati i zaplesati
Krvavo
Klanjajuć se
Sotoni umjesto Tebi
Gospode
I Tebi sprdati se
Smijući se
Krvavo
U mučeničko lice Tvoje

O moj Gospode!

13.10.2010.g.

Klanjam ti se
Zemljo
Moja
Crnom što te zovu
Tebi
Zelena
Plava
Ljepoto
Tebi
Što ti ravne
Nema
u
Srcu mome
Klanjam ti se
Kao Bah što se
Gospodu
Klanjaše
Nado
I
Molitvo
Moja
Majko Sveta
Crna Goro!

Klanjam ti se
Dok je mora
Pod Barom i Kotorom
Dok je Sunca
I dok je Grahovca
Postojaćeš!

Pehar ovaj
Sa pićem zlatnim
Istine i Pravde
Pred svijetom
Bijelim
Dižem i ispijam
Tebi u čast!

Uvijek s tobom
I Ljudima tvojim
Sabljo britka:

Majko
Naša
Crna Goro!

ŽRVNJI

18PonedjeljakStu 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

Zelenomodra
Rijeko
Divna li si

Vrbe se u tebe
Ogledaju
Tice ti pjesme pjevaju
Mjesec se u tebe
Kupa
Sunce te miluje i šapće

Šćeri moja

Ni rojevi zvijezda
Ljepotu ti
Ne dosežu

U tebe su pastrmke slobodne
I skobalji
Isto tako
Krapovi se
Na ušću baškare
Ukljeve ti
Tanku čipku vezu

Iza meandra
Vodenica

Čekrk joj pokrećeš
Žrvnji se vrte
I melju
Žito sveto
I kukuruz zlatni

Brašno sanduk puni
Mlinar srećan
Mlinarica
Rakiju donosi

Živio mi domaćine

Živjela mi
Ženo moja

Već odavno
Ti ni krova nemaš
Vodenice

Čekrk ti je istrunuo
Zidovi ti
Pokradeni

Ulazim

Žrvnji su na mjestu svome
Vječni

Zapjevaše
Glasom dubokim

Nije ovo Gora Crna
Gamad Gora ime pravo
I Gamad me razrušila

Ma će dići mene Vila
Ona gore
Iz peštera
Sa Lovćena

Propjevaću mili opet

Kad tad
Razmaće se
Ovaj
Gamadsmrad

Vili fala na vjekove
I Gospodu
Što je diže
Iz sna njena

Dubokoga

ZLO

29UtorakLis 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

ZLO

Bijaše to
Na putu
Titograd
Sveto Cetinje

Vozim

Ljetnja jara valovita
Nad asfaltom
Crnim

Pravina je
Preda me
Kad viđeh
Pred
Sobom
Po sred puta
Bijelog galeba
Kao na moru modrom
Da uživa
Na putu crnom
Pliva
Reklo bi se

Srenuh desno
Zakočih
I potrčah
Prema njemu

Znao sam
Da je nečim
Ranjen
I da polećeti
Nikad više neće

Šćedoh ga uzeti
Da ga veterinaru povedem
Kad iz suprotnog
Pravca
Naiđe
Bijesan auto
I namjerno
Točkovima
Preko
Galeba
Pređe

U meni bijes

Na asfaltu krv
I bijelo
Perje
Slobode

Osta

M O Ć

14PonedjeljakLis 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

Gleda u zurlaša
Dok zanosno svira
Melodije
Navodno Iskona

Uvija
Tijelo svoje
Prati očima crnim
Zurlu
Dok se
Njiše
U transu

Treperi joj
Kruna carice

Tako vodi
Planetu Zemlju
Zurlaš
Bankar

Uvijek dođe onaj tren
Kad se Kobra
Nevidljivo
Podvuče
Ispod
Osionosti
Zurlaša
I crnim plesom
Tijela svoga
Ona
Počne
Voditi zurlaša

Sobom
Opijenog

U ples Smrti

Na vratima
Bankarevog taneca zadnjeg

Jezom purpura
Ispisala je

Ja sam
M o ć

UZALUD

09SrijedaLis 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

Uzalud
Obale njihove
U krasne zalive izvaja

Uzalud im
Divne plaže
U biserje pretvori

Uzalud im
Planine
Crne
U zelen bor
Obuče

Uzalud si
Lijepo
Kao Svemir
Što se u tebi ogleda

More

Uzalud
Zvijezde i mjesec
Noću
Odbljeskuješ

Uzalud jutra rana
Sunce
Što se u plavetnom kupa

Ohhh

Oni bi voljeli
Da si
Viski
Pa da se u njemu
Brčkaju
Pijani
A napolju ih svinjetina sa ražnja
Čeka
I sve rupa do rupe
Obrijane
U koje
Kurčeve
Nabijaju
I urlaju
Dok kokainski
Svršavaju

Iste su im
I žene
Koje vrište
Kad guzama

Plešu li
Plešu

MAJKO

07PonedjeljakLis 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

A cik
Zora je

Sunce se
Lagano rađa
Da Ljubavlju obasja
Domovinu moju
U kojoj

Ohhh

Davno već
Bagremi ne cvatu
Nego venu

Majkooo

KUTI

27PetakRuj 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

U Kutima
Pored Zelenike
Zaselak je moje majke
Zoraide Nakićenović

Tako se i zaselak zove

Od kad je umrla
Ona
Što me je na Svijet donijela
Svakog dana i svake noći
U zagrljaju sam
Njenom

Pamtim kutsko polje
Dok bijaše
Netaknuto

Sjećam se ujaka Danila i Ignja
Ujina Zorke Slave i Mileve
Vječno živim
Sa Đokom Žarkom i Zorom
Sinovima njinim
I suncem od ljucke ljepote

Mašom Ignjovom

Ahhhhh

Pamtim sve njihove priče
Osmjehe
Veselja
Svadbe
Rođenja
Sahrane
Tuge

Vidim pred sobom
S visoka
Polje
Kutsko

Mirišem vinograde
Čapure listove i grozdove
Njegove

Smokve
Naranče
Limunove
Praske
Šipke
Maline
Kupine
Džanje
Murve

Sa popločane
Pločama starim
Terase
Krasne
Gledam
Majku
Kako iz polja dodi

Moju radost đeteta
Napaja miris konobe
Bačvi vina
Boca rakije
Prštuta
Kobasica
Sireva
Puna

Kosa srpova čekića maca
Tu je i ralo
Drveno

Krave u polju gledam
Kako pasu
I ponekad
Zamuču

Ahhhhh

Vode pijem sa izvora
Kućanima
Ssvetog

Skale

Mlaz biserni
Hiljadama iskri sunčanih
Okićen
Izvire

Lice mi umiva
Bruna
Žena Đokova
Ljepša
Od svake
Iskre
Skaline

I danas sam na terasi

Polja kućanskog već odavno nema

Samo kuće
Natiskane

I eno
Jednog džipa crnog
Što tutnjeći
Starim putem prođe

Prašina osta iza njega

Shvatih

Nema više vinograda
Ni ničega

Samo ja stojim tu

Ja

Čapur u kršu

PRASKE

22NedjeljaRuj 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

Vašim stablima krasnim
Cvjetovima i plodovima
Prastari
Kinezi
Divljahu se

U cvjetovima
Osmjehe
Žene voljene
Viđahu

Pjesme im pisahu

Uz muziku nebesnu
Zaneseni
Govorahu ih

A mi

Mi vas
Praske

Samo
Žderemo

NAPRSTAK

18SrijedaRuj 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

Svakog dana
Sa majkom sam mojom
Zoraidom

Vidim je kako prišiva dugme
Na kaput očev

Naprstak joj stari
Na kažiprstu
Jagodice
Nježne
Brani od uboda
Ušiju od
Igle

Raštan se krčka
Kastradina
Miriše

Pjevuši mi majka
Volim te
Sine

Kredenca drevna

Iza njenog
Stakla
Pjati i čaše

Dolje su lonci

U fiokama
Piruni i noževi

Srećan je i kredenac
Što divnu pjesmu čuje

Za astalom kuhinjskim
Otac moj
Vukašin
Na mašini kuca
Stranice novoga romana

“Kontinental” stari
Pod prstima hitrim
Očevim
Pljuskom zvučnim
Svoju pjesmu
Pjeva

Poklopac
Paru pušta

Majka dugme
Pjevajući
Ušiva

Otac kuca

Mašina pisaća
Ritam nam
I tercu
Drži

Ja srećan

Bijaše to raj
Na Svetom Cetinju

Eden
Krasnu pjesmu
Života moga
Pjevaše

Lovćen gore
Od sreće se
Smijaše

Aaahhhhh

Mili dani
Moji sni nestali

ŠAGAL

15NedjeljaRuj 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

London
Velika Šagalova izložba

Treperim

Šagal
Brat mi je

Dolazim tiho
Do slike zaltasto tamne

Jedan momak
Zamišljen
Sklupčan
Tužno
Obrijanu bradu podupire
Stisnutom
Šakom

Lakat je oslonjen
Na trošni astal

Gelda đetić sjetno kroz okno
I mračnu noć

Pilji u Mjesec
I zvijezde sjajne

Iznad njegova tjemena
Zidni sat

Ispod
Brojčanika
Veliko
Klatno
Sa mesinganim krugom
Koji ga ljulja
Tamo
Amo
Silom
Slomljeno
Na pola

Vrijeme je stalo

Momak
Očajan
Pita
Mjesec i zvijezde

Dokle će ovo ovako

Nebeski hor mu pjeva

Izađi na ulicu
Krikni

Budite se
Dosta je bilo

Naše vrijeme ne teče
Nema nas
Vuše

Dižite se

Čim izađu
Bijesni
I stanu da urlaju

Vrati nam
Vrijeme

Sat će početi
U tren zaraslim klatnom
Da ponovo
Kuca

Vrijeme će teći
Ljudi će se
Opet
Rađati

Ta slika brata mi moga
Za mene
I po meni
Zove se

Montenegro

NIKAD VIŠE

12ČetvrtakRuj 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

Ohhhhh
Da mi je
Sise da ti sisam
Nikad dojke

Ostarjele
One
Vise

Ne njih
Nego tvoje jedre
Sise
Da ih ljubim
Da ih ližem i milujem
Da osjećam kako se
Dižu
Kako rastu

Da osjetim bradavice
Kako pupe
Sve od slasti
Naježene

Ahhhhhhhhhhhhhh

Al ti vrisnu
Nećeš nećeš nećeš
Nikad više

U Pakao
U tu tamu
Istog trena

Ti
Nestade

I iz nje je izać nećeš
Nikad nikad

Nikad više

VRBA

 

12ČetvrtakRuj 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

VRBA

Vrbo
Sestro moja

Nekad nam rijeka bistra
Kose milovaše i voljaše
Dok ne posta gusta
Crna
I kose nam
Glibaše

Ta rijeka divna bijaše
Narod
Naš
Ma pocrnje
Od Zla
Što ga nosi
U sebi samom
Stravično podlom i krvavom

Ispravljam se vrbo
Perčin mi na leđa pada

Postajem
Zelen
Bor
A ti osovljena
Budi jela vita

Lovćen nam u zagrljaj
Ruke širi

Dobro mi došli
Đeco

Moji mili

VJEČNA

12ČetvrtakRuj 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

Veče

Ležim na plaži
Ka od majke rođen
Pogledom
Milujem zvijezde

Mnoge od njih su umrle
Ja vidim samo blijesak
A njih
Više
Nema

Daruju mi odsjaj daleki
U noći mrkloj

Ja nijesam zvijezda
Nijesam ni mrtav

Kao luča vaseljene
I moja Ljubav je

Vječna

FUKARE

06PetakRuj 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

Lovćene

Koliko li se njih
Zaklelo
Gledajući me u oči
Roneći suze
Niz lica bjela
Kunući se u đecu
U sinove jedince
U porodice
U sreću
U grobove
Roditelja svojih

Mnogi
Stavljahu ruku
Na Bibliju svetu

Nikad me varati neće
Rekoše

Kad dođe vakat
Prvi me izdadoše zakleti
Da bi se Sotoni
Prodali
I izdajstvo
Svoje
Što skuplje
Naplatili

Sve njihovo
Bijaše
Laž

U sebi je nose
Čim iz materice izađu

Takav je ovo svijet

Taj dan je blizu
Kada će sve ulice
Gradova i sela im
Nositi ime

Ulica
Fukara
Bez broja

U fukare
Oči od splačine
Reče Njegoš

Amin
Lovćene

CRVI PLOŠNJACI

27UtorakKol 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

Decenijama ih gledam
Sa prozora
Mog stana

Svakog jutra ranog
Puze
Žene šćerke unuke
U samoposluge

Babe
Đedovi
Sinovi
Unuci
Na trafike
Po cigarete
I novine

Samoposluge
Pune olajavanja
Trafike
Pune raka
I laži

Svi
Sve to znaju
Ali
Klize li klize
Plošnjaci

Uzalud
Jutarnje sunce
Uzalud miris lipa
Uzalud životi
U kojima se
Puzi

U meni
Ničeg plošnog nema

Ja sam ratnik
Gospodnji

SNAĐE SE

20UtorakKol 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

U rano
Svitanje
Čujem
Glas
Njegošev

Nadamnom je
Nebo zatvoreno

Potomci
Njegovi
Nebo
Nad
Sobom
Sami
Zapučiše

Tako im
Nasta
Mrak
Mrkli
Lovište
U kojem
Potomci
Preže
Da s leđa
Jedan drugog
Proždru

A kad se to desi
Kosti plijena
Skrcaju
Obližu se
I kažu

Dobro bijaše
Navukoh ga

Divota

Snađoh se

JADE

15ČetvrtakKol 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

Zavoljeh je
Svom širinom
Duše moje

Prodade me

Neka su joj
Sve
Pare
Krvave

Proklete

Tako mi Boga

BETOVEN

29PonedjeljakSrp 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

Agnieszki Holland

U Odi radosti
Betoven
Nadahnut
Šilerom
Pjeva

Radost iskra sve ljepote
Šćeri iz Elizija!
Opojna ti moć krasote,
Uzvišena misija.
Tvoje snove vežu niti,
Što rastavi moda zla.
Svi će ljudi braća biti
Krilo tvoje spajat zna.

Svi ljudi će
Braća
Biti

To je
I moj
San

Ratnik sam
Njegov

Nemilosrdan

Vidim
Na vrhu Lovćena
Kako Betoven i Njeguš
Jure jedan drugom u zagrljaj
Vičući od sreće
Brate
Mooooooooj

Iz vedra neba
Munje čipku ispletoše
Glas Gospodnji
Uzdrhtalo
Reče

Ah
Đeco
Mojaaaaaaaaaa

P.S.
Agnješka Holand režirala je 2006-te predivan, vječiti film o Betovenu, Kopijrajući Betovena! Hvala joj vječna!

A CIK ZORA

24SrijedaSrp 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

Zora se budi
Zrake padaju na Lovćen
Ispod njih je
Ništavilo
Koje nikad
Ne spava

U mome snu
Hodam
Bos
i go
Poljanom
Cvjetnom
I stižem
Do kraja

Odatle
Vidim
Plavetno more

Znam
Zoru ranu i Lovćen
Povezuje
Duga

Više nijesam
Sam

ZNAM

14NedjeljaSrp 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

Znam
Zvijezde i Mjesec
Gledaju ih svake noći

Znam
Sunsce ih miluje svakog dana
I plavetno nebo

Znam
Kad kiša ili snijeg pada
Nebo ih iza voli
Pazi i mazi

Znam
Da Oni
U Nebo
Ni noću
Ni danju
Ne gledaju

Nikada

Njihove oči
Samo
Ekrane
Piju
I slova
Štampe
A riječi ti love
Da ti se
U lice
Smiju

Sve prodaju

Sebe
Đecu
Ženu
Sestru
Brata
Majku
Oca
Đeda
Babu
Grobove
Predaka
Prijatelje

Prvenstveno
Ljude
Za koje lažu
Da ih vole

Sve

I nikad
Kraja

Dresirana
Paščad
Laju

Ja im ničim
Osim
Stasom
Ne
Pripadam

Znam

ŠĆER

 

10PonedjeljakLip 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

Kleknuh
Pred Ljubavlju mojom
Stavih joj prsten

U srcu mi
Pahlbel
Svira

Nasmija se divno
Ona

Pomislih
Srećna

Kad
Na oči moje
Prometnu se
U šćer Sotoninu

Njegove zadnjice
Postaše njeno iskeženo
Lice

Očnjaci se joj oštri
Prema vratu mome sjuriše
Da mi se krvi napiju
Da me ubiju

Mačeve moje svijetle
Pred njom ukrstih

Zabljesnuše

Uteče

Uz vrisak
Bači se niz liticu orjensku

Znam
Pođe drugoga da vara
I da ga u času
Žedna krvi
Ubije

Pogledah Lovćen
Reče mi

Sine moj

29SrijedaSvi 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

Što im reći
Kad neće da vide
Ni da čuju
Kako im je Gospod
Dao svu ljepotu
Tla na kojem žive
I pretke
Kojim bi se
Čitav
Svijet
Ponosio

Ništa

Samo proći
Pored
Njih

Ne vidiš ih
Od besrama njihovog

Prođi ih se
Kako se oni
Svakog dana
I svake godine
Decenijama
Prave
Da ne vide
Gospoda
I ne čuju
Riječ
Gospodnju
Gazeći
Svu Ljubav
I Ljepotu
I Čojstvo

Svojim
Gnusobama
I lažima

Ubiše se
Zatriješe
Sve najbliže svoje
I đecu njihovu
Još nerođenu

Dadoše im
Strasno

Smrt

Monstrumi

23ČetvrtakSvi 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

Feničanski kralj
Agenor
Dobi sina
Kadma
Koji
Kad vrijeme dođe
Oženi se
Krasnom Harmonijom
Ćerkom boga rata Aresa
I boginje ljubavi
Afrodite

U ljubavi njinoj
Dobiše sina
Iliriosa
Za koga vele
Da bijaše
Otac
Naroda ilirskog

Kadmo i Harmonija
Osnovaše
Čarobni grad antički
Tebu

Potom
Na obale
Naše
Dođođe
I osnovaše
Onda krasnu
Budvu

U budućim zemljama
Ilirskim
Harmonija
Porodi Iliriosa

Na ove strane
Kadmo je došao
Po naređenju
Oca svoga
Što ga posla
Da pronađe
Sestru mu rođenu
Evropu
Koja ne odoli
Zevsu
Kad pred njom
Iz mora izađe
Kao bik
Bijeli
Savršene ljepote

Pojaha ga hitro
Puna Ljubavi
I Zevs je nekud
U pun zanosa
Odvede

Jednog divnog dana
Kad dlanove
Spojismo
Ja
Boškarin
Od sreće zapjevah
I sebi rekoh
Evo mi Bog posla
Ženu divnu
Poput Zevsove
Evrope

Takva
Ona
Bijaše

Prođoše u tren
Godine
Ljubavi
Moje
Koja se
U božansku dugu
Pretoči
I ona je srećna
Primaše

Kad
Desi se sotonski
Zahvat
Šćer Sotone
Ona jeste

Evropa lažna moja
U pedeset sefer-kobri
Pretvori se
I svo mi
Srce
Repovima
Omotaše
Da ga zadave

Krv moju sisahu strasno
S ciljem jedinim

Da me ubiju

Bog me spasi
AAAAAAAAAAAHHHHHHHHHHHH. . .

19NedjeljaSvi 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 3 Komentara

U Pragu sam
Na čudesnoj retrospektivi
Modiljanija

Slikara
Kojeg
Obožavam

Drhtim
Od sreće
Pred
Svakim
Ženskim
Aktom njegovim

Potrešen
Stajem
Ispred
Jednog
Na kojem
Kao da je u ležećem stavu
Naslikao
Ljubav mog života

Vidim je
U oreolu Modiljanijeve
Božje boje zlataste
Iste kao kod Ticijanove Flore
Iste kao na svakom platnu Botičelija

Primičem se
Na pola metra slici
Zadivljen gledam detalje

Odjednom
U jednom trenu jedinom
Platno se uz prasak cijepa
Linijom
Od glave do pete
Ljubavi
Moje
I pedeset Kobri
Razjapljenih čeljusti
Kidiše na mene
Da me ubije

Preneražen
Na pod padam

Iz sale
U panici
Praćenoj vriskom straha
Bježe
Svi

Kobre
Ne izlaze
Ne gmižu prema meni
Vraćaju se
Iza platna

Ostaje
Samo
Pukotina

Obezbjeđenje me izvodi van
I kaže

Bog vas je spasio gospodine
Ovo je prevara

Neko je neopaženo
Stavio vrhunsku kopiju
Ukrao original
A iza kopije
Napravio
Kutiju
Drvenu
Za čudo kobri

Odjednom
Vidim Hercegnovi
Vidim Škver
Vidim ljubav moju
Kako šeta sa nekim
I veselo se
Smije

Sve je to napravila
Ona

Tvorovka od Škvera

16ČetvrtakSvi 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

Pomisli

Makar na tren

Da je carica
Nad caricama

Sveta rijeka Tara

Ne nikako
Kobra
Otrovna
I podla
Ubilačka
Nego
Živo biće
Obdareno
Ne samo ljepotom
Nad ljepotama
Već i umom

Zamisli
Da kanjonom svojim
Naiđe
Na ponor
Koji ravno
U Pakao vodi

Umjesto da ga
U panici
Zaobiđe
Sanjajući
Svoju
Deltu krasnu
Kojom se
Uliva
U more
Plavetno

Ona se svjesno
I radosno
Sunovrati
U čejusti
Ponora
Crnog
U Deveti krug

Lažući
Vrtom Raja ga
Proglasi

To bi bio
Čin
Tarinog namjernog
Prelaska
U klupko
Kobri

Tu carice
Više nikad
Biti neće

Plan
Pakleni

To je
Narod
Moj

09ČetvrtakSvi 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 10 Komentara

Bila je divna
Moj beskrajni svemir
Moja Nefertete
Moj Orion
Moj Sirijus
Moj Lovćen
Moj Orijen
Moja Rumija Sveta
Moj Raj
Moj Pahlbel

Sve bijaše
Gluma nad glumama

Ne viđeh to

Voljeh je iznad
Neba

A dođe
Dan
Kad se

Na moje oči

Iznenada

Pretvori
U pedest
Kobri
Koje bijesno
Pokušaše
Svoje očnjake

I to sve
Plešući

U leđa
Da mi smrtonosno
Zariju

Znam
Zurlaše
Njene
Koji je platiše
Za čitave godine glumatanja
Savršenosti
I njen preobražaj
U kobre
Ubilačke

Ali
Bog Veliki
I Sveti Petar Cetinjski
Spasiše me

I vidim je
Kako
Očajna

Kao zmija šarka

Gradom
Gmiže pločnicima
I sije laži
Svakim
Prevojem
Zmijskog joj tijela

Zločin

30UtorakTra 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 6 Komentara

Bila je Ljubav
Mog Života

Bila je moja
Orijenska Vila

Bila je moja
Sveta boginja Nike
Iz svete Samotrake

Bila je jedrenjak najljepši
Koga svijet nikad prije
Vidio nije

Ljubav naša
Postala je
Najlljepša
Antička
Vaza
Egejska

Visoka

S divnim drškama

Prelijepim
Dugim
Vratom

Vaza
Na kojoj Herkul
Ubija Lava

Bijaše to bajka
Koju ja nazvah
Ponosan

Obožavana moja

A onda iskrsnuše
Kopljanici
Da ljubav našu
Ubiju

Platiše je

A ona uze
Vazu
Najljepšu
Egejsku

I razbi je

Bačajući je
Na pločnik

U komada
Hiljadu

To se ne zove
Trgovina
Nego se to zove

Izdaja

28ČetvrtakOžu 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 3 Komentara

Na obalama
I zalivu mome
Mandoline
Gitare
Ni klape
Ne čuju se
Nikad

Ni glasa duše
Nema
O ljubavi
Da pjeva
Pletući joj
Čipke
Božanske

Ne klize
Morem
Plavetnim
Ni barke
Ni leuti
Stari
Na kojima
žene
Okupane mjesecom
Nasmijanim
Stare pjesme
Zanosno
Pjevaju
Kao nekad

Gliseri
Mračno
Kolovo vode

Boce kokakole
Otrova
Pune
Cupkaju
Rivom
Nasmijane
Pjeneći
U sebi

Na druge

09SubotaOžu 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

Brz je
Na Zlo
I tvrde šije
Narod moj

Opačina
Mu je sveta
A kune se
Dana
Svakog
Da
Nije

A zna
Da laž zbori
I da lažov
Jeste

Ma se ne stidi

A kad se on
Zastidi kune plače
Znaj da te vara
Nauči
Da si tek broj
U računici
Njegovoj

Za zlato
Srebro
Dragulje
I pare
Šušteće

Đecu svoju
I unuke
Ubija

Vladike
Nekad njima
Vladahu

Bijahu
Brojem
Narod
Mali
A
U Čojstvu
I junaštvu
Veliki

Ali
Odavno već
Ne samo
Što su ostanuli
Malobrojni
Nego su

Nikakvi

Zakone
Svete
Predaka svojih
Voljom svojom
U prah i pepeo
Bijesno
Zgaziše

Eno ih mekošijati
Prašnjavi
Đe
Po brdima
Svojim

Veselo
Skaču
I viču

Snašli se

06SrijedaVelj 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ Napiši Komentar

Ja Noje nijesam
Ma puštih
Jutros
Gavrana
Sa prozora moga
Da poleti
I vidi
Ima li čojka ođe
Iđe

I kružaše
Gavran
Dugo
Ne sleće niđe
I vrati se
Pa kriknu

Grak

Što značaše

Nema

A ja odma
Puštih
Golubicu bijelu
Da i ona
Traži

I poleće
Divna
Da je ljepše
Bit ne može
I sleće
Na Lovćen
Pa se
Srećna
Vrati
I zaguguta

Ima

Eno ga na vrh
Lovćena

Ma ovi misle
Da je mrtav
A živ je
I vječan
Da življi
I vječniji
Bit ne može

Ma se njemu
Niko ne penje
Niko mu ne dolazi
Niko nad njim ne plače
Niko mu cvijeće ne donosi
Ni barjake
Slavne

Niko

A on im živ
Viče

Kad mene ne vidite
Kad mene ne dolazite
Kad putem mojim
I Gospodnjim
Ne hodate

Nestali ste

Umrli

Nema vas

A ja se ođe ispeh
Da me očima gledate
Kad duše čojske
Nemate
Da me napamet
Znate

Ma zaludu
Za vas
I za đecu
I unuke vaše
E ma nije
Za Goru Crnu
Majku moju
Što vi je Gospod
Darova
A preci vaši
Vjekovima braniše
Sve
Dok vas
Nikakve
Ne dobiše

Iskop

 

 

ONA NJEMU

10ČetvrtakSij 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

Dok spavaš, jedini moj
Gledam jedan svijet, jedan svemir na rubu tvog sklopljenog kapka
što treperi u mraku oko nas,
jalovošću usputnih razgovora i pozdrava,
dana što su nam jeli snagu, a ostali prazni…

Treperi ta blještava ljuštura jasnoćom tvog oka
pod kapkom skrivenim, što te od tog svijeta čuva
I gledam te jedini moj…

Da li je vidjeti spas?
A kako ostati zaustavljen u koraku, a viđeti?

Kao da smo sami u čitavoj vasioni, ti i ja,
A nijesmo, kažeš,
ali misliš li?

I gledam ti oči, sklopljene…
Spokoj?

Ne, toga nema kod ratnika, uvijek si na oprezu,
Mada znaš… ja sam tvoj svileni divan, ne za odmor, nego za slavlje, ratniče
Jer tebi je odmor mala smrt, znam, ovaj svijet se isuviše ponavlja, u ružnoći, a nekad prečesto i u ljepoti…

Ali taj svijet pod tvojim kapkom ne prati njegove mjene
On leti skokom gazele, ali ni to afričko sunce nije dovoljno sjajno…

Znam, ja sam ona savana pod tvojim lakim korakom,
zato znam…

Ti otvaraš oči,
a onaj svijet, s ivice tvog kapka, strugne sa strahom u mrak,
ošinut oštrim sjajem tvog pogleda,
u koji me primaš srećnu, jer
vrelina njegova mene ne plaši.

Ja u njoj gola I slobodna
rastem I živim…

Što god bilo, znam jedno…
Moj dom je pod tvojim kapkom
Đe gazela gipka nebeske skokove broji…

Dok spavaš…

06NedjeljaSij 2013

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

Gledam te
Jutros
Crkvo
Vitka

Propeta
Prema nebu
Svim
Tesanim
Kamenima krasnim
Kao
Dušom
Mojom
Što u Tebi
Vječno
Pjeva

Jecaj
Zvona
Sa zvonika
Visokog
Dana svakog
Srce mi umiva
Kao krošnje
Narandži
Punih
Dok
Mirišu
I za morem bliskim
Žude

Znam

Ne podigoše te zanosnu
Vjernici
Vjerni

Ako ih ima
Više

Nego
Pare zlatne
Krvave od zločina
Onih
Koji preko tebe
Varaju
Da im Gospod dade pravo
Da vladaju
Pljačkaju
Ubijaju
Okupiraju
Čuda
Čine
Sakrivajući Isusom
Ruke krvave
Urlajući
Laži
Kao Istine

Takvi su ti i popovi
Koji sve to
Znaju
A služe
Zlu
Pjesmi
Sotone
I parama krvavim
Lažnim anđelima njihovim

Neka ti zvona zvone
Crkvo
Vječno

Jer njih kupiti
Nikad
Ne mogu

I neće

20ČetvrtakPro 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 3 Komentara

Nije me briga
Imaš li spomenike
U domovini
Svojoj

Ko ih bilo kad
Ili
Uopšte
Ggleda

Pa ti nijesi utakmica
Kladionica
Kurva
Droga
Prevara
Laž
Zločin
Banka
Sport
Reklama

Ti si
Grofe
Čoek
A to znači
Neinteresantan

Kuda bi oni s tobom
Na tržištu
Slobode

Što ćeš im

A ja
Rođeni brat tvoj
Podižem ti spomenik vječan
U sebi

U duši svojoj
U srcu
Mome

Obelisk
Mirisan

Od lovćenskih trava
Od cvijeća koje na Gori
Cvjeta
Dok orlovi
Nad njom lete

Da

Stub
Sunca
Bez laži to je
Na temeljima svetim
Istine
I stiha
Njeguševog
Kojeg
Među narodom
Mojim
Niko neće da vidi
Ili čuje

Nije im za praktičnu
Upotrebu
Kao ni tvojima Ti
Štaumferbeže

Ali
Znam

Lovćen je danas srećan
Dok ti se s ljubavlju klanjam
A Valkira
Pjeva

Ima nas
Još

Viteže

____________________________________________________________________________________

P.S. Grof Kalus fon Štaufenberg bio je potomak stare i čuvene njemačke aristokratske porodice i visoko pozicionirani njemački oficir. Organizator je i izvršilac atentata na Hitlera (šifra „Valkira“) 20. jula 1944.g. koji, na žalost, nije uspio. Strijeljan je narednog dana.

05SrijedaPro 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

Ne
To nije san

Otvorih jutros škura
Pred oči moje
Krošnje narandži
Pune plodova mirisnih
Šume

Čempres se njiše

Maslina stara
Divotom
Diše

Lovor
Lišće mi
Daruje

Ruzmarin miriše

Ljudi niđe

Uzalud šeću
Uzalud kupuju
Uzalud đecu u školu
Vode
Uzalud se smiju
Uzalud glume

Rođeni su rođeni mrtvi
I tako vole da “žive”
Unifromisani
U kože
Svoje

Prilazim
Mojoj Slobodi
Stavljam Majlsa
I kažem mu

Plačimo jutros
Majlse

Lelek

13UtorakStu 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 3 Komentara

Stojim
Pred kipom
Tvojim
Moćni kralju

Gledam te u oči krasne
Znam da me gledaš
Ti vječni

Vidiš me

Vidim i ja tebe

Njegoš i Tesla
Braća su tvoja rođena

Znam

Iz Svemira ste došli
U kuću
Našu

Majku

Zemljom se
Zove

Darovali ste nam
Sve

Ali Tebe pitam

Sine
Stvoritelja

Što nas
Napraviste ovakve
Kakvi jesmo

Da jedni druge
Od kad postojimo
Sa strašću
Ubijamo
I zločine nepojamne
Vjerom
Prikrivamo

Što nas stvoriste
Da lažemo
I da Bog naš
Ne budeš
Ti

Sine Sunca

Nego zlato
I moć

A banka
Crkva naša

Čemu
Gopode

11NedjeljaStu 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

Ne idu oni
Na saučešća
Sahrane
Treća jutra
Da žale umrle

Ne

Nego
Tek tada
Postaju svjesni
Da i njih čeka odlazak vječni

Svijest im traje
Koliko
Sahrana

Odatle
Njihove suze
Plač
Leleci
Tužbalice
Čupanje kose
Grebanje
Lica

Otuda im
Grobovi
Što kod njih postoje
Samo za te dane
I nikad
Više

Sve dok se dani
Smrti
Nečije

Ne ponove

Kad glume žalost za mrtvima
Oni kukaju
Nad samima sobom
I pitaju se
Ljuti

Pa zar i ja moram
Mrijeti
Gospode

Sram te bilo

A potom
Sve teče istim tokom

Gluma
Laž
Prevara
Podvala
Špijanje
Kupovina drugih

Prodaju Zlu
Sebe same
I porodice svoje
Koje tobož
Do suza
Vole

I sve koje znaju

Isus im postoji
Samo da bi mrzjeli druge
I da se na Božić i slave nažderu
Opjane

Ispucaju
Pravo

U Nebo Gospodnje

Junaštvo ponove
I kad se dijete rodi
Ili se kumuje
Ili ženi

Ali
U Crkvu svetu
Nikad
Ne uđu

Osim kad je to
Za novčanik

Korisno

01ČetvrtakStu 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

Za svaki put, kad si stao uz mene,
Za sve istine koje si mi pomogao da vidim,
Za svu radost koju si unio u moj život
Za sve loše što si učinio ispravnim,
Za svaki san kojeg si omogućio da se ostvari
Za svu ljubav koju sam našla u tebi
Biću zauvijek zahvalna, dušo…

Ti si onaj koji me je držao
Nikada me nijesi pustio da padnem
Ti si onaj koji si me vidio – vidio čitavu…

Ti si bio moja snaga, kad sam bila slaba
Ti si bio moj glas kad nijesam mogla progovoriti
Bio si moje oči, kad ja nisam viđela
Vidio si ono najbolje što postoji u meni

Značiš mi više nego što riječi mogu izraziti…

Digao bi me, kad ja ne bih mogla doseći
Davao si mi vjeru, jer si vjerovao
Da ja jesam sve što jesam
Zato što me ti voliš…

I ja jesam sve što jesam zato što me ti voliš
Beskrajni, živote moj, ljubavi jedina…

24SrijedaLis 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

Gospod im darova
Vatru

Gorijaše
U brdima
Njinim
Pod
Gorama
Silnim

Borahu se
Da je ko ne dira

Neka gori

U jurišima
Klicahu
Ne damo je

Mi slobodni

Trajaše bajka
Vjekovima

Jednog dana
Neko njihov kaza

Gasimo je

Ne treba nam
Plamen
Više

I počeše
Da je gase

Vatra
Zgasnu
Gar se diže
U pepeo
Što ga dišu

Onaj njihov
Tada reče

Živio mi
Sveti rode

Osvojismo novo
Doba

Sve
Mi sami
I bez
Kiše

Živio nam
Gospodaru

Povikaše

Što pokaza
Nama
Pute

Nauči nas
Da gasimo
I dobismo
Što tražismo

Brda naša
Bez ikakve
Vatre

Gore naše
Ledne

Punoću
Praznine

17SrijedaLis 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

Vodenice stare
Vaše ljepote
Nema
Više

Ni
Potoka
Ni
Rijeka
Koji vas
Zanosno
Pokretahu
Rađajući
Brašno
Maslinovo ulje

Pogled na vas
Čaroban bijaše
Na mlinarice i mlinare
Na magarce
Samare
Vreće
Brašna
Pune
I posude
Ulja divnog
Što se ljeska

Ah
Mostića
Drvenih
Puteljaka davnih
Što ka vama
Vodjahu
Nema
Više

Ni točkova
Mlinskih
Lijepih
Moćnih
Šapata njihovoga
Ni šuma brašna
Dok sipi
Ni pjesme ulja
Dok se sliva
Nema

Nestaše
I Ljudi
Koji vas gradiše

Umriješe
Ljudi
Koji vas volješe

Nestaše svi
Koje hraniste

Dođoše
Novi

Srušiše vas nemilosrdno

Potom
I oni
Nestaše
Jer ubiše
Dušu svoju

Evo ih opet
Na svakom
Koraku

Vedri
Nasmijani
Kupljeni
Prodani
Ubijaju

Ruše

Ni očnjake svoje
Ne kriju
Više

12PetakLis 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

O NESOJIMA

Mnogo toga
Kao
Mladić
Smatrah
Rijetkošću

Život
Moj
Tekao je

Potok
Divan
Krasnom
Šumom

Jeleni
Srne
Lanad
Vodu
Moju
Bistru
Pijahu
Srećni

Ribe

Alge
U meni
Plivahu

Šljunak
Lijep
Kao biserje
Bijaše

Iznenada grunuše
Lovci

Jelene
Lanad
Srne
Pobiše

Ribe uloviše

Šljunak
Iskopaše

Šumu
Posjekoše

Ubismo potok
Povikaše

Nazdraviše
Opjaniše se

Drogiraše

Lake žene
Vesele
Brzo
Prevrnuše

Svi se smijahu

Oro
Crno
Zaigraše

U bubnjeve
Udariše

Pjesmu
Groze
Zapjevaše

Bagra
Na koraku svakom
Među njima
Jedina je
Vjera

A ja tečem
Dalje dalje dalje

Putu mome
Kraja
Nema

27ČetvrtakRuj 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

O PROSTITUKAMA

Plačem
Nad
Vama
Srcem

Sestre
Rođene
Moje

Ježim se
Pred sudbinom
Vašom crnom

Gadim se
Kako
Ropstvo
Vaše
Vjekovima
Kriju
Iza laži
Pogane
Koja
Glasi
Najstariji
Zanat
Na Svijetu

Ne

Najstarija
Stvar
Na Svijetu je
Sotonizam
A vi ste
Sestre moje
Kruna njegova
Stravična

Ni krive
Ni dužne
Plaćate
Cijenu paklenu
Samo zbog
Toga
Što nosite
Ženski polni organ
Nad kojim su
Muškarci
Halapljivi

I kupuju vas
Robinje
Na sve
Četiri
Strane
Svijeta
Bili oni
Hrišćani
Muslimani
Judaisti
Hinduisti
Budisti
Ateisti

Bili
Bijelci
Crnci
Žuti

Ne

Među njima
Nikakve razlike nema

Zločinci

20ČetvrtakRuj 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

O NJOJ I NJEMU 

ONA

Mogla je prolećeti kraj nas, mogla sam ostati zaustavljena u dahu, budna, a sputana oklopom svijeta, života, bez tebe, sama…Gledajući  tvoja polja, okeane, na  vrhovima prstiju,  pažljivo,  kroz tvoje cvijeće hodajući, grudima tiho kroz tvoje valove, kušajući ukus tvoje čistoće kao utjehu, tvoje svjetove crvene, na dohvat ruke, blizu srca moga…Ali nije mogla, morala je biti NAŠA, Naša ljubav! Tražili smo se, a da nijesmo znali, ali smo vjerovali…od početka vremena,  jer vodila nas je ista ruka, od mirisnih sutona u Kutima, od škura na hladnoj buri, od borova prkosnih i mirnih na kršu. Sa snježnog vrha Lovćena nad Bokom, bdio si nada mnom od mog rođenja…I porodio me ponovo! Iz tebe se rodih i na tvoje ruke, čista u krvi našoj, položih glavu za prvi poljubac  što si mi ga dao, ne znajući da ljubiš sebe u meni, da će naša mora postati okean, da će naše nebo čitav svemir biti, da je dan naš od sto Sunaca vječnih i da nas je Gospod namijenio sebi, kad kosmičkoj reče tmini: Neka bude Svjetlost! U tebi, u meni, u ljubavi našoj eonima dugoj i dubokoj, Bog je jasne postavio znake -Što treba, a što ne treba biti! Za vjekove, za daljine, za praskozorja i zvjezdana neba, za životinje i ljude, da zauvijek znaju – što treba, a što ne treba biti…

Ljubavi beskonačna . . .

Oduvijek i zauvijek tvoja. . .

ON

Ahhh, Nane, Ljepoto Ljepote, divna li si Boko netaknuta, Boko od prije dva vijeka, u plavetnilo tvoje, prozirno kao peplos, nježno kao Labud, uplovi jedan jedrenjak, a kapetan čudesan znade: evo Divne, evo Jedne, evo Jedine žene, evo Ljubavi beskrajne Njene, evo Života, evo Sunca nad Lovćenom i Orijenom, evo Borova, Jela, Kedrova, Magnolija, Mimoza, Čempresa, Smokava, evo Pinjula, Lovora, Ruža, Mirisa, evo Maslina, evo Platana, evo Zelenila, evo Potoka bistrih, nježnih, evo riba, ahhh, evo mi Kuta, evo Odrina, evo Terasa, Kuća kamenih, evo Narandži, Limuna, Vinograda, evoooo Ljubavi života moga, vječne, neopisive, nježne, hrabre, čvrste, gorde, a meke žene, kao Duša naših što se u trku Srećne spojiše u Dah jedan, u Dušu jednu jedinu, u Ljubav Našu Srećo, Ljubav Zivjezdama milovanu,Suncem Ljubljenu, Nebom, a cik Zora, voljenu, Ti, Veziljo Ljepote, Stopo i Stope Ljubavi, Oči beskraja, Sise Nektara,Kukovi radosti, Butine strasti, Listovi slasti, Prstići miline, leđa dunje, vrat Labuda, Ruke zova, lice Čara, osmjeh Žene, kosa Zastava, Čelo vjera, Sva Boka nepobjediva kao Ljubav naša, to si Ti Anđele, svaku riječ ti Nektarom  na licu Tvome napisah, ližeš, sisaš, ljubiš, koplje ti Mikici Pjeva i u nju prelijepu, s  ljubavlju klizi, a Mikica ga s ljubavlju  miluje, Nektarom tvojim naliva, dlanovi mi Dunjom  plešu, jezici nam čarobno zagrljenini, uživamo na Svetoj nam Terasi, pod zvijezdama, pred morem, a Boka Sveta nam miriše…

Dušo…

Jedna, Jedina,Vječna …

Obožavam te, klanjajući ti se,  Boginjo od Boke . . .

18UtorakRuj 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

O KOLIJEVCI

Tu sam rođen
Ugledah nad
Tobom
Kolijevko
Moja
Nebo
Plavo

Sjećam se
Ulica
Bulevara
Njegoševe
Šimšira
I lipa
Koje cvjetahu
Mirisahu

Vidim
Zunzare
I svice
Igre dječje
Na ulici
Dozivanja
Imena naših
Glasovima majki
Zabrinutih

Vraćanja
S posla
Očeva
Važnih
Nikad đeci
Okrenutih
Redovno
Strogih
Pijanih
Mrgodnih

Sjećam se
Lastavica
I predivnih
Gnijezda
Njinih
U kojima se
Uz cvrkut tiće

Gledah
Kako ih
Praćkama
Ubijahu
Nasmijani

I niko im
Zbog
Toga
Nikad
Ni riječ
Ne kaza

Mačke su
Brze
Bježale

Uzalud krši
Uzalud praćke
Slobodu svoju
Mačke nijesu dale

A onda
Jutra jednog
Izroniše preda me
Dvor
Biljarda
Vladin dom
Mitropolija
Crkva vlaška
Ambasade
Kraljevsko
Pozorište
Parkovi

Groblja

Nadviše se
Vrtijeljka
Brdo Đinovo
Orlov krš
Lovćen

Modra
Njihova
Sjena

A
Ja

Sin
Postah
Njihov

Zadovijeka

05SrijedaRuj 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

O SUNCU

Svakog jutra nas
U banjici kupaš
Milinom
Radošću
Ljepotom
Ljubavlju

Daješ nam
Nektar

Mlijeko
Krasno
Tvoje
Izlivaš
U duše
Naše
Popucale

Znaš Ti
Majko
Da smo ništavni
Nikakvi
Hulje
Bitange
Lažovi
Pljačkaši
Ubice

Ipak
Ti vjeruješ
Bićemo
Jedne zore
Jednog dana
Bolji
I reći ti konačno

Volimo te Majko

A ja
Sin Tvoj
U bajke divne
Više
Ne
Vjeruje

Kloaka smo
U divnoj maglini
Kumova
Slama

Sunce

Volim Te
Majko moja

27PonedjeljakKol 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

O TEBI

Molih se

Za
Njih

Za
Sreću
Njihovu

Da

Za
Ove
Koje
Gledaš
Kako kolima
Jure
Prevojima
Brda i planina
Tvojih

Obalama
Jezera i mora
Kanjonima riječnim

Plačna grmlja
I zorne
Šume
Oko
Njih

I krš goli
Kolijevka im

Ništa oni
Neće da vide

Ni Sunce
Ni Mjesec
Ni nebo noćno
Orošeno zvijezdama

Vjeruju
Da su Oni
Ti

Stvoritelju

Lete
Voljom
svojom
Iz kloake
U kloaku

Vazda
Nasmijani
Orni
Sa vrećama
Na leđima
Punim
Laži
I podlosti

Ramenima
Nekad
Muškim
I junačkim
Sada
Podlim
Prevarantskim
Izdajničkim

A ja mišljah
Da ne vide

I borih se
Za gledanje
I za Svjetlost

Onda
Shvatih

Oni vide

Ali žive
Da ne vide

To su Oni

Mišljah
Nekad

Braća moja

Sestre
Mile

Divnog li
Sna

A crnog li jutra
Svakog

Zid
Zla
Predamnom je

Neprobojni

Ma se
Borim borim borim
I molim

Gospode

18SubotaKol 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

O PAUKU CRNOM

Vidm ga
Kako izranja
Iz mraka
Samog ruba
Duše
Divne njene

Oh

Glumi
Da je gladan
Za to mu noge
Hitro cupkaju
Da dosegne
Centar
Duha

I tu
Nastaje
Pletenje
Mreže
Otrovne
Oko duha Njenog

Duša je Plan
Duša je Plijen

Treba da bude
Vječno smoždena
Nevidljivom
Mrežom
Ropskom

Okovana
Nego
Što

Duša
Izvor Slobode
Počinje priča

Žena
Koja govori
Ne liči više na sebe
Pauk crni
Iz svake riječi viče
Pozivajući se na logiku

Ali u njoj
Temelja Istine nema

Praznina

Da
Crn je
Kao Smrt
I dlakav da runom straši

Dok plete mrežu
Okova čeličnih
Gleda me

Boji me se

Zna
Da ga znam
I da sam
Brata
Njegovog
U meni
Ubio
Istinom

Jednom za svagda

Drhti od straha
Vidi da u napad krećem

Počinjem priču
Divnoj duši u trenu okovanoj
I dešava se

Bajka

Crna Smrt
Panično prekida pletenje
Iskolačeno
U mene zvjera
Povlači se
U Mrak
Iz kojega tek izroni

Niti mreže postaju klupka
I tonu u nepovrat

Duh je Slobodan

Pobjeda

Crni Pauk zna
Kad naredni put izađe
Biće
Ubijen
Zanavijek

I
Zato ga
Više nikad izaći neće

Zna
Da ga čekam sa mačem

Ja

Ratnik Istine

A tu će biti i ona
Sa kopljem

Viteškinja
Njena

04SubotaKol 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

O DOMU MOME

Moj dom je

U sevdahu

U klapi dalmatinskoj

U tamburi

Slavonskoj

U pjesmi

Zagorskoj

Moj dom je

U oru makedonskom

U zurli

Dok se tonom

Izvija

Moj dom je

U moravcu

Šumadijskom

U kolu vranjanskom

U trubi Gučanskoj

Dok čudesno

Plete

Moj dom je

U bunjevačkom

I plesu banatskom

Moj dom je

U jodlovanju

I polci alpskoj

Moj dom je

U guslama

Kad ne lažu

Moj dom je

U neumrloj ljepoti

Balkanskoj

Temelj doma moga

Svete su

Planine

Rumija

I Lovćen

Sunce

I zvijezde

Nad vrhovima Njinim

Oh Gospode

Kome ja ovo pjevam…

13NedjeljaSvi 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

O NJIMA PONOVO

Iz špilje modre
Jadranske
Koju
Ljubav
Zovem
Darovah
Narodu mome
Sve

Dušu
Srce
Kičmu
Hrabrost
Znanje
Istinu

Slobodu im
Za vječni svjetionik
U mraku
Teškom
Njihovom
Rukama svojim
Podigoh

Probudih ih
Svjetlošću
Spavače

Otvoriše
Oči
Skočiše
Na noge
Zastave razviše
Pjesme divne
Zapjevaše
Krenuše
U borbu
Putem
Jedinim
Što im ga
Kroz planinu crnu
Čelom svojim
Otvorih

Nazrijehu
Prve
Zrake
Sunca

Čuše
Kako ih ono
Doziva
Osjetiše
Kako im preci dični
U svijetu donjem
Oro divni
Srećni
Igraju

Al onda se
Gospodar ovih živih
Sluga Sotonin
Odluči
Da ih kupi

Bez mraka tmastog
Bitisanja njemu nema

I prodadoše mu se
Svi do jednog
Radosni što su
Roba

Svi do jednog
U redove desetina hiljada stadoše
Ne bi li cijenu svoju
Podigli

Svi Slobodu izdadoše

Vratiše se mraku vječnom
Iz kojeg im izlaska nema
Nikad više

Uradiše to
Svjesno
Junački
Kako lažu
Ubijajući zauvijek
Sve ljudsko
I Gospodnje
U sebi
Đeci
Unucima

Tunel Sunca
Koji za Slobodu njihovu
Izgradih rukama
Golim
Zazidaše
I na ulazu
Nekadašnjem
Naškrabaše
Nikad više

A ja
Glavu svoju
Na panj
Držah
Za njih

Ali
I ja rekoh sebi
Nikad više

Onaj ko Slobodu
Namjerno
Svjesno
Gazi
Mrak je Sotonin
I ništa
Više

Svečana pjesma
U Paklu
Njinom
Uz bubnjeve
I ritam
Crni
Kukuljice
Prodavanja sebe
Nek im
Ova
Pjesma
Bude
Zanavijek

I ni jedna više

09SrijedaSvi 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 3 Komentara

O NJIMA

Ne
Oni ne spavaju
Sa tobom

Oni te nabijaju

Ti si njihovo vlasništvo
Sprava za svršavanje
Od toga su napravili
Čitavu nauku
Da im Zlo
Lako prođe

I prošlo je

Mnoge od vas
Misle
I žive
Kao oni

Ne zna se više
Ko koga nabija
Ali se prave
Registri
Ovoga sam ovoga onoga
Nabila
Ah koliki mu je
Onu sam ovu onu
Nabio
Ah kakva joj je

I tako
Vrijeme
Leti
Sisajući
Lažne
Živote

Kad te ožene
Postaješ njihov rob
To ze zove
Poštena žena
Ali ti si tek programirana mašina
Za proizvodnju đece
To se zove
Prava
Majka

Sve vidiš
Ali ćutiš
Ti smatraš pametnim
Ne buniti se

A oni nabijaju
Dan noć dan noć
Veseli
Razdragani
Poletni

Ne
Iza radosti njine
Ljubav ne stoji
Nego
Račun
Krvav
Kojem se dive
U sebi ga nose
Sa njim se
Trijezni
Pijani
Drogirani
Hvale
I taj ih kompas crni
Kroz zločin
Vodi

Za Ljubav oni znaju
Po čuvenju

Ali je neće

Čim se pojavi
Kod rugih
Ubijaju je
Plešući oko nje
Mrtve
Sotonski
Ples

Junaštvom taj ples
Oni zovu

Prokleti
Da su

I ne znaju
I nikad neće

Ljubav se ubiti ne da
Nikad
Ni nikome

03ČetvrtakSvi 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

O IZDAJNICIMA

To je sorta
Koja niče
Kao gljive
Poslije
Kiše

Ali njih niko
Ne bere
Nijesu
Oni
Ni
Čin
Ni začin
Nego otrov
Što se smije
Što ti podilazi
Što niz dlaku tvoju teče
Što te hvali
Na sva usta
Dok ne dobije
Naređenje
Sad
Ga
Izdaj
Sad je čas
Vrata teška
Zključana
Uzalud
Mu

Nada luda
Kraj je njemu
Nije
Spas

Bez
Kičme su
Bez ponosa
I bez srca
I bez duše
Sa očima koje oštre
Samo pare
Iznad
Moć
Dok u ruci
Drže
Nož sotonin
Kojem služe

Znam jednu zemlju
U kojoj im kraja
Nema
Osim mene

I sojim ti kao hrid
O koji se talasi njihovi
U bestrag razbijaju
I na oči moje
Postaju
Ono što jesu

Beskrajni
Glib glib glib

18SrijedaTra 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

O SESTRI

Aušvic je
Godina 1944
Krematorijum
Plamti
Zijevaju
Usta
Peći
Poredjanih
U red
Crvena
Od vatre
Gutaju tijela

Logoraši
Čekaju
Postrojeni
U redu bez kraja
Svučeni
Do gola
Kreću se
Lagano
Korak
Po korak
Znaju
I vide
Što ih
Čeka

Kad dođu
Pred
Usta
Peći
U njih se
Puca
Padaju
Mrtvi
A neki
Još
Živi
U oganj
Što ih
Ždere

A tu su
Logorski
Oficiri
Esesa
U uniformama
Crnim
Što im ih
Kreira
Hugo Boss

Tu je i logorski
Orkestar
Koji svira
Da oficire
Razveseli
Tu je i on
Oficir Šilinger

Loče se piće
Fireru nazdravlja
Pjeva se Njemačkoj
Ubija ubija ubija

I nailazi gola
Ona
Italijanka
Plesačica
Ime joj
Vikom
Šilinger
Sriče
I naredjuje
Da pred onim
Razjapljenim
Vratima zažarenim
Pleše

I ona
Počinje
Čarobno naga
Čarobno lijepa
Čarobno da pleše
Približava mu se
I odjednom
Kao puma divna
Na njega se
Baca
Otima mu
Pištolj
Puca
I na mjestu
Šilingera
Ubija

Zapanjeni
Odmah su je oficiri
Ubili
I mrtvu je
U peć
Gurnuli
Da je
Proguta

Tvoj ples
Tvoj skok
Tvoji meci
Koji Šilingera
Ubiše
Tebe mi
Herojko

Tebe mi
Čoeče

Tebe mi
Sestru
Rođenu
Rodiše

Ovi stihovi
Bola
Ponosa
Ljubavi
I vječnosti tvoje
Na grobu su ti neznanom
Šumsko cvijeće
Duše
I domovine
Moje
Miris divni
Kojih više
Niđe
Sem u srcu mome
Nema

Sestro
Moja

08NedjeljaTra 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 4 Komentara

O RIJECI

Rijeka jutros
Moćna
Teče
I žubori
Što
Mi
Priča

A ja stojim
Na obali
Bos

Stopala mi
Šljunak
Ljube
Tijelo
Golo
Zori
Pjeva
Tice
Lete
Iznad glave
I cvrkuću
Ponad krošnji

Hrast mi šumi
Od iskona
Hor se budi
I ariju
Meni
Veze

Srećan
Budi
Što
Sve
Vidiš
Što si
Čoek
Što si
Ljubav

Dođi
Sine
Okupaj se
Ajd
Zaplivaj
Čedo
Moje
Da te
Majka
Tvoja ljubi
A onamo
Iza
Vrbe
Naga
Tebe
Nane
Žudi
Da te grli
I miluje
Da te ljubi
Da te voli
Sine

Ljubav to je
Dolećela tebi dušo
Iz
Daleka
Iz Daleka

Ja zaplivah
Evo mi te majko mila

I zapjevah
Iz sveg glasa

Voli
Mene
Primorkinja
Vila

14SrijedaOžu 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

O POSEJDONU

LJUBAVI
LJUBAVI
LJUBAVI
SANTORINKO ČAROBNA
ORIJENKO MOJA

AHHH
U TEBI SAM GALEBICE
SVAKIM
DJELIĆEM
SVOJIM
I TI U MENI
SUNCE

PROŽETI SMO
URONJENI
SJEDINJENI

JEDNO
JAJE
MI SMO VASELJENSKO

NANE
LJUBAVI MOJA
JEDNA I JEDINA
SREĆO
ŽIVOTA
I DUŠE
I SRCA MOGA
DAHU DAHA MOGA
LJEPOTO LJUDSKA
GALEBICE
VOLIM TE
OBOŽAVAM
PJEVAM TI DUŠOM SVOM
I SRCEM ŠTO ZA TEBE KUCA
ZA NAS SREĆO MOJA

SANTORINI
ZVIJEZDE
MJESEC
ONO MORE
ONE ULICE
ONAJ POGLED
I TI I JA NANE

PLIVAMO
JEDNO U DRUGOM
NA ONOJ DIVNOJ PLAŽI
I TI MI ŠAPĆEŠ
PLIVAJ MI LJUBAVI
A JA TI ŠAPĆEM
PLIVAM PLIVAM PLIVAM
I TREPERIMO OD MILINE

A MORE NAM ŠAPĆE
VOLITE SE
VOLITE
SE

OOOHHH
SREĆA STE VI MOJA
MORE VAS
VOLI
BAŠ KAO ŠTO SE
I VI
VOLITE

ĐECO POSEJDONOVA…

01ČetvrtakOžu 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 2 Komentara

O ZAHVALI

Hvala ti
Gospode
Što se rodih tu
U zemlji
Divnoj
Uznesenom
Stihu
Tvome
Pod planinom
Svetom
Zagrljenom
Sestrama ponosnim
Okićenim
Rijekama
Bisernim
Šumama
I poljima mirisnim
Potocima
I jezerima
Prozračnim
Punim
Ljepote
Života

Morem
Modrim
Vječnim
U kojem
Zvijezde
I sazvježđa
Tvoja
Odbljeskuju
Ljubavlju beskrajnom

O hvala Ti
Što stazama Tvojim
I ona hoda
U sandalama
Mojim
Što joj
Stopala ljube
Nježna

Hvala ti
Što ne pripadam
Ničim
Osim likom
Sorti mojoj
Kockarima
I varalicama
I kukavicama
Beskrajnim

Hvala ti
Što bijah

Jesam

I ostaću
Pjesma Tvoja

Čovjek

04SubotaVelj 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 4 Komentara

O LJUBU ČUPIĆU

Nema pjesme
Za tebe
Ljubo
Pjesma si ti
Nad pjesmama
Samonapisana
Samoispjevana
Samokomponovana

Slika si
Ljubo
Samonaslikana
Dušom ti
Ljudskom
Hrabrom
Muškom
Potezom
U kojem
Lažprevare nema
Nego srca tvoga
I duše
I bića
Koje
Za Slobodu bije
Za Slobodu živi
Za Slobodu kuca

Lovćen ti si Ljubo
Što se u nebo
Modro
Diže
Pred očima
Slijepim
Stvorenja
Što slobodu
Nikad ne sanjaju
Niti je žele
Niti je rišu
A kamo li
Da o njoj
Pričaju
Pjevaju
Slikaju
Plešu
Pišu

Taman posla
Da se za nju bore
Ili mole

Zločin
Krađa
I laž

Njihov su
Kako kažu
Dom
I imaju
Domara
Svog

Nijesi ti Ljubo
Zastava
Njihova

Ti si pjesma
Vječna

Oblaci je pjevaju
Gospodu
U zore proljećnje
Dok Sunce se rađa
Dok oči nam svijetle
I muško Srce
U grudima bije
Ljubo

12ČetvrtakSij 2012

Posted by slavkoperovicpoezija in Uncategorized

≈ 1 Komentar

24.12.2011.g.

O DOMOVINI

Pobjegla si
Iz srca moga
Glavom bez obzira
Ostavljajući
Sama
Anđela
Svoga
Što ga rodi
U modroj
Sjeni
Lovćena

Gurnu
Tako
Viteza
Koji te
Voljaše
Svim
Beskrajem
Svemira
I boraše se
Za tebe
Svom hrabrošću
Što mu je
Goro
Majko
Dade
A onda
Pobježe
Ostavljajući ga
Sama
U vrtlogu
Mračnom
Svih
Tvojih
Gada
Ti
Prevarantkinjo
Neiskaziva

Zaludu ti
I kape
I nošnje
I gusle
I grobovi
I rađanja
I bojevi sveti

Zaludu ti
Vjekovi

Sve je to
Bižuterija
Na starom vratu
Jedne
Prostitutke
Jer to si ti
Današnja
Goro Crna

I ne vraći mi se
Više nikad

Kapija je moja
Divna
Za tebe
Lažljivice
Gnusna
Zanavijek
Zatvorena

Ja nijesam
Zastava tvoja
Nego sam
Barjak
Dobra
Kojeg u tebi
Nema

Uništila si ga
Planski
I vječno
I tako
Bez Sreće
Namjerno
Ostala

14.11.2010.g.

O NJOJ SVETOJ

Jurim ti
U zagrljaj
Majko
Moja

Trčim
Da zagnjurim
Obraze svoje
Među
Dojke
Svete
Tvoje
Da ih ljubim
Srećan
Da sisam
Mlijeko tvoje
Nektar moj
Što mi Dušu dade
I iskru Božju
I Slobodu
Što u sebi nosim
I tako
Svakom vjetru
Divljem
Prkosim

Ratnik sam tvoj
Zemljo moja

Darovala si me
Planinama gordim
Jezerima krasnim
I dubokim
Rijekama
Kojim ravnih nema
Poljima plodnim
Borovima
I maslinjacima
I morem
Morem plavetnim
I toplim

Modro je sve Majko moja
Ljepotom se tvojom umiva

Modro
Osim crnih
Sinova i šćeri tvojih
U kojima više
Ni srca
Ni obraza
Nema

Ubijaju te

Volim te Zemljo
Gorski vijenče
Moj

1.11.2011.g.

ČUDESNA

LJUBAVI,
DAMARU SRCA I DUŠE
LJEPOTO LJUDSKA
DIVNA
KRASNA
NEBO NOĆNO
ZASIJANO BRILIJANTIMA ZVIJEZDA
JUTRO JUTARNJE
A CIK ZORO
KAD SE SUNCE RAĐA

JEZERO
MORE
RIJEKO

PLANINO
LJEPOTE
STRUNO ZVUKA
VIOLINE

SVE
TAMO JE ĐE TREBA
HARMONIJA
KASIOPEJA TI SI NANE
A JA OKEN TIHI
U KOJEM SE
OGLEDAŠ

TO SE ZOVE ISTINA
TO JE DAH GOSPODA
TO SE KAŽE RODENOV POLJUBAC
TO SE PJEVA PADE KOSA DO NIŽE POJASA
TO KOMPONOVA PEHLBEL NANE

I TU SAM TI IZVORE
U SVAKOJ PORI TIJELA
I BIĆA TVOGA
I TI SI U MENI
U SVAKOJ PORI
BIĆA I TIJELA MOGA

NANE
MI SMO LJUBAV

NANE
MI SMO LJEPOTA

NANE
MI SMO ĐERDAN DIVOTE

NANE
VOLIM TE

NA ĆILIMU SMO PRELIJEPOM
ONOME ŠTO LETI
KROZ ČAROBNU ZVJEZDANU NOĆ
NAD LOVĆENOM
I ORJENOM

I SRCA NAŠA GRIJE

NANE

22.10.2011.g.

O BOROVIMA

Udjoh u Goru
Viskoko
Duboko

Dolje
Hučaše
Rijeka
Zelena
Pastrmke
Srebrne
Puna

Gore
Vođaše
Put
Klesan
U kršu
Željom
Gospodnjom

Iđaše
Put
Prema
Vrhu
Prema
Nebu
Modrom

Bijaše
Magla
Gusta
Mokra
Nebo se
Ne viđaše

Sve
Sivo
Bijaše
Kad
Najednom
Iz magle
Izroniše
Borovi
Vitki
Visoki
Ponosni

Propeše se
Iznad
Magle
Zeleni
Slobodni
I lijepi
Nikad ih takve
Vidio nikad niko
Nije

Uzdigoše se
Borovi
Željni
Neba
Slobode
Izroniše

Al moj
Narod
Nikad
Neće

Magla gusta
Je zastava
Njegova
Kojom
Se
Pred
Samim sobom
Pred Svijetom
I Gospodom
Jedan narod
Krije

23.09.2011.g.

O NJIMA

Ne
Oni nijesu
Ja
Oni su Oni
Baloni
Što u zraku lebde
Ispunjeni
Lažima svojim
Kojima
Prodaju sebe
Lažući druge
Kako je
Laž
Njihova
Istina živa

I tako se rodi
Narod Lažova
Kakvog nikad niko
I niđe drugo
Nikad
Vidio
Nije

Uzalud su tu
I brda
I jezera
I rijeke divne
I planine strašne
Uzalud im more modro
Duše miluje
Jer
Duše Oni
Nemaju
I za njih Srca i Kičme
Ne postoje

Uzalud preci časni Njini
Za Slobodu
Ginuše

Stalno se smiju
I čim trepnu
Lažu
I još više
Kad ti srdačno
Ruku stegnu
Ili
Ne daj Gospode
Zagrle
Pa ti kažu
Da te vole

O hvala ti
Bože
Što me napravi
Da nijesam
Oni
Nego
Ja
Što stazama tvojim
Ponosan
Hodim
Ja
Sljedbenik Tvoj
A oni
Sinovi i šćeri
Sotonine
Ja
Čoek
A oni
Nesoj

Goro Crna
Oj
Oj
Oj

27.07.2011.g.

O RIJECI

Oh
Kako hučiš
Moćno
Ljepoto
Ti
Žilo
Gospodnja
Ti
Modra
Ti
Zlatokosa
Ti
U kojoj se
Nebo
Zvjezdano
Ogleda
Ti
Nad kojom
Vrba tužna plače
Dok se labud veseli
Ti
Na čijoj obali divnoj
Prvi put
Nju
Caricu moju
Poljubih
I rekoh joj
Volim te
Dušo

Gledam te
I znam
Tečeš
Kako Gospod želi
Juriš sretnau zagrljaj vječni
Moru plavom
Majci našoj
Ljepoto

A kuda teče narod
Naš
On želi i teče
Suprotno
Uz planine svete

Za njega je Njutn
Na jabuku pao
Ne nikako jabuka na njega
Lagao je Kopernik
Nije zemlja
Okrugla
Ploča je to
Po kojoj se valjaju
Kao u brlogu

Gledam ih
Kako teku
Uzbrdo
Rijeko moja
Svjesni
Da sve Gospodnje
Tako ruše
Sretni
Što zlo čine
I nesreću
Djeci svojoj
Rade

Pretvorih se u vrbu što plače

Rijeko
Sestro
Moja

23.06.2011.g.

O ZASTAVI

Zastave njihove
Bijahu
Nekad
Sjajne
Slavne
Junačke
Čojske
Bjehu
Prave

Čarobna
Zastava
Njihova
Vijorila se

Krst
Časni
I Sloboda
Zlatna
Na njoj
Pisaše

Lepršao je
Ponosno
Barjak
Strašni
Iz boja
U boj
Na jarbolu
Poštenja
Ljudskog
Koje
Krasilo ih je
Razvijana
Pjesmom Slobode
I vjere
Zastava
Bijaše

Potomci njihovi
Dodira sa tom zastavom
Nemaju

Ne zanima njih
Istina
Pravo
Čast
Vjera
Ni Sloboda zlatna
Ni Domovina

Na njihovoj
Zastavi
Danas
Ispod krila
Orla divnog
I krakova zlatnog
Krsta Isusova
Naduvanoj
Drskošću
I bestidom
Da čitavi
Svijet
Sve to
Vidi
Na njoj
Piše

Laž
Pljačka
Prevara
Podaništvo
Kukavištvo
Izdaja
Poltroni smo svi

Budi vječna
Mafijo
Slobodo
Naša

Volimo te
MI

18.06.2011.g.

O ORDENIMA

Dobijahu nekad
Ordene za hrabrost

Kažu
Junaka takvih
Kao predaka njihovih
Rijetko bješe
Neđe drugo

I ja vjerujem
Tim pričama guslarskim
Jer istinitije
Od stiha
Pjesnikovog
Bijahu
Priče
I bitke opjevane
Što ih potomstvo
Na grijeh svoj zaboravi
Izbrisa
Pod ćilim zabi
Da te pjesme
Stare
Potomstvo današnje
I potomstvo jučerašnje
Ne nerviraju

Ma ko će na pamet
Učiti Istinu
Ili je govoriti
Ili ne daj Bože
Za nju se boriti

To mogu samo budale
A potomstvo nije glupo

Umjesto boja za Slobodu
Umjesto tuče za Istinu
Umjesto juriša za Pravdu
Umjesto junaštva za Čast
Potomstvo je pametno
Ono je za Snalaženje
Ono je za Podaništvo
Ono je za Uvlačenje
Ono je za prazno Lelekanje
Ono je za lažnu Radost
Ono je za prazna Saučešća
Ono je za otvorenu Pljačku
Ono je za Ljubav lažnu
Ono je za Zločin
Ono je za Laž
Ono proklinje i mrzi Istinu
I nosioce njene

Gospod je za njih karikatura
Televizijski ekran
Turbo folk

Svaki lažov
A premnogo ih je
Svaki Gad
Sa ulice
Idol je njihov
A kad Gad ima vlast
I pljačkaš je
I ubica
I lažov
I dodaj
Što gođ hoćeš

Gospod je to Njihov

Vječiti
Don

Slika je ovo
Naroda
Moga
Kojeg

Uzalud
Voljeh

Propade
Voljom svojom
U bestrag

A gore
Na površini
Na stopama njegovim
Kopriva
Raste

A ja
Plačem

27.05.2011.g.

O KRALJICI SPARTANSKOJ…

Dušo Srce Ljubavi moja
Grlim te i ljubim najnježnije Nane
Mala moja
Evo mene s Tobom
Evo mene
U Tebi

To smo mi Nane
Jedno i jedino
To smo mi mala
Sve što možemo zapjevati
I zaplesati
I misliti
I postati onaj Rodenov Poljubac

Srećo moja

Ližem te i ljubim
Tebe nježnu lijepu razodjevenu i strasnu
Dlanovi su moji na dojkama tvojim
One nam pjevaju

To smo mi nane
Najljepša pjesma Svemira
Najljepše platno Botičelija
To smo mi nane naslikani kičicom Vermera
I kamerom fon Trira
To smo mi nane
Van Gogovo Žitno polje
To smo mi Nane
U snu
Modiljanija

To smo mi Nane
To je Ljubav naša
To je pogled ljubavni sa Žvinja Srećo
To smo mi Nane
Ono more modro
Sa radosnim i čarobnim jedrenjacima i barkama
To smo mi nane što pjevajući spavamo sad sad i sad Nane,
To smo mi u Sreći našoj Nane
To smi na oblaku onom krasnom
Zagrljeni sjedimo i gledamo ljepotu našu
Kolijevku izvajanu
Majku našu od Montenegra,
I Taru ti stavljam evo
Oko vrata divnoga
Kačim ti ogrlicu nenadmašnu
Srećnu raspojasanu
Onu koja nam veze slapovima
Da je Gospod čuje
Ah ljubim vas
Andjeli moji

Volim te kraljice spartanska
Nožice ti ljubim
One prstiće tvoje što klavir sviraju
One prste divne što Baha u dušu znaju
Njih što sanjaju i vole
Kad ti šapćem
Pade kosa do niže pojasa
Čelo ti je ljepše od mjeseca

Klanjam ti se
Kraljice
Moja
Ja
Paris tvoj
I pjevam Ti

Volim Te…

4.05.2011.g.

O PUŠKARNICAMA

Ne
Nemaju oni oči
Ni kapke divne
Ni podočnjake krasne
Samo nos
Koji im razdvaja
Na dvije bande
Proreze tanke
Uske
Duboke
Kanjone mračne
Puškarnice dvije
Kroz koje oni
Zure u svijet
I lažu sebe
Da ga vide

Iz kanjona tog
Mračnog i dubokog
Iz puškarnica ovih
Uskih i bezdanih
Cijevi puške vire
Da vas smaknu
Kad im se učini
Da laži
Pljački
Krađi
Njihovoj
Smetate

Cijevi te ubilačke
Očima svojim
Oni zovu
I kad lažno ljube
I kad stvarno
Ubijaju

Nikad kraja
Majko moja

Gospode naš
Spašavaj

18.03.2010.g.

O NJIMA

Gospod im darova
Sve
Predivnu zemlju
Čarobne rijeke
Čudesna jezera
Planine čarobnih vila pune
Divno plavetno more
Životinje
I tice
Sve ljepše od ljepših
I kakve još ribe raskošne
I cvjetove
Mirisa opojnih

Darova im Gospod
Ljepotu
U stasu
Očima
Koraku
Ruke ženske
Lica
Kose prekrasne
Muškarcima
Visinu i stas
Pokloni Njima đecu divnu
Tu radost beskrajnu
Neba i tla

Rekoh
Srce im svoje
Gospod Darova

Al Oni
Ne haju za to
Oni dragulj nebeski
Ne vide
Ne osjećaju
Ne poštuju
Ne dive mu se
Nijesu skrušeni
Pred njim
Molitvu oni ne priznaju
Gospod je za njih
Tek roman crtani
Ili neki kičerski
TV spot
U kojem se
Seks nudi
Na prodaju
I kriminal za Slobodu
I krađa za molitvu
I surovost
Za vjeru

Iza očiju Njinih
Nazirete pustinju rugobnu
Krš posni
Kao kolijevku Sotoninu
Kamenje
Po čijim vrhovima
Bosi neljudskim skokovima
Skaču
Vičući urlajući
Udarajući šakama svojim
Đe stignu
I koplja svoja zabadaju
U sve što nazru
Sotoni se klanjajući

Pustinja je to
Nepregledna
U kojoj Duha ni Časti nema
Carstvo je to
Sotonino
Koji se zajedno
Sa njima
Vojska mu je to
Gospodu
Kezi
A smijehom
Taj užas njegov
Oni zovu

Zagledaš li se
U oči Njima
Viđećeš
Nešto krasno
Zeleno raskošno
Puno prekrasnog bilja
Cvijeća
Mirisa
Opojnih
Najljepših tica
I leptirova
Slapova ljepote
I ljudi nekih divnih
Što oko Istine
I Ljepote
Zanosno plešu
Draguljima Ljubavi
Urešeni

Ne boj se
Vidiš dobro
Nije to fatamorgana
No ostrvo
Istine
Ne
Nijesu to oni kada glume
To sam Ja
To si Ti
Što pjevaš
Pjesmu ovu
To smo Mi
Zagrljeni

Pjesmu pjevamo
O kojoj bi Mocart
Violinski koncert
Kao čipku divnu
Tonovima
Ispleo
A mi Ljudi
Kažemo
Ispjevao

A Oni bi odbili
Da je čuju
I rekli
N i k a d!

6.03.2011.g.

O DAROVANJU

Dadoh im sve
Čim me Gospod nagradi

Darovah im
I Srce
I Dušu
I kičmu
Visoku i vitku
Za jarbol
Barjaka ponosnih
Predaka divnih njihovih

I borbi ih poučih
I ljudskom svemu
Kad se u divoti
Kao trešnja s plodovima svojim
Zlatna ta krošnja
Ljeska
A tica je krasna
Ljubi

I rekoh im
Na vas ide Zlo
Ono vas goni
I gladno je
I krvoločno
I za hranu vas želi
Da bi sve vaše
Pljačkalo
Ubijalo
Kralo
I lupežalo

Ne dajte mu
Da prođe
Što če vam životi
Ako vas nadigra
Ako vas pređe
Ako vas za nos povuče
I kičmu vašu
U čvor sveže
Da se divi
Đavolskome djelu svome

Ne dajte se braćo i sestre moje
Sinovi Gospodnji vi ste
Sotona moćan
Sa isukanom sabljom
Jaše juriša na vas
Raznijeće vas
Popljačkati
Ubiti
I porobiti
Roblje će te postati
I nećete praviti i rađati đecu
Nego robove njegove
Koji će vas ubiti
Ako samo riječ
Jednu jedinu
Protiv Sotone kažete
Jer on postaće
Gospodar njihov
A ne vi
Jer robovi nijesu nikome
Gospodari
Koža njihova ropska je
Ne pokriva ona više
Ni Srce ni Dušu nit Kičmu crta
Nestaje ovo iz tijela ropskoga

Sve to im to rekoh
Sve im to darovah
I stadoh ispred njih
Sa mačem isukanim
Protiv Zla

Zatreperiše riječi moje
U dušama njihovim
Jurnusmo
Odnosismo pobjedu za pobjedom
Divno to bješe
A onda ih Sotona pokupova mitom
Pa porobi
I popljačka
I sveza ih u čvor
I eno ih danas
Đe kao Gospoda
Slava mu i milost
Sotonu
Ubicu svoga
Beskrajno slave

Robuj robuj narode ropski
I pjevaj pjesme lažne

Moja duša
Moje srce
I kičma moja
Zastavu vašu još čeka
Ako je ikad više među vama bude
Ako ikad više
Pjesmu Istine zapjevate
Ako Slobodu poželite
Ikad više…

18.02.2011.g

O LOTOSU

Lotose
Ljubavi moja
Ljepoto nad ljepotama
Klanjam se
Tvome cvijetu
Tvojoj zelenoj dijademi
Klanjam se Tebi
Carice moja
Što dođe
Ođe
U zemlju čudnu
Koja danas
Ne vidi ništa
Ni svoje
Planine
Ni rijeke
Ni šume divne
Ni polja plodna
Ni jezera krasna
Ni more
Ni nebo što ga grli
Ni delfine morske
Osim kad ih ubiju
Ni kiše Bogom dane
Ne vide
Ni snjegove bijele
Ni dušu
Ni oči ljudske
Ni Slobodu zlatnu
Tu caricu života
Ni Gospoda nad sobom
Ne vide

Prazna su njihova neba
Nikad
Plava
Ni Plavetna

Lotosu moj
Cvijetu nad cvijetovima
Mrirsu nad mirisima
Klanjam ti se
I plačem
Od zahvalnosti
Što dođe
Stazama svilenim
Iz Azije daleke
Da mi ljepotu svoju
Doneseš
Vitka
Divna
Biljko
Nenadmašni
Krasni
Cvijete
Klanjam se Tebi
Lotose
I hvala Jezeru Skadarskom
Što ti korijenje
I stabljiku hrani
Što ti plašt zeleni
Miluje i mazi
Što te
Njeguje i pazi

Šapćem ti
Hvala
Srećo
Kažem ti u ime svih
Koji te ođe
Nikada ne vide
No te gaze
Oči su njihove slijepe
Bez obzira koliko su lijepe
U ime njih
Što lokvanjem te zovu
A o tebi
I još mnogo čemu
Ništa ne znaju
I odbijaju
Da uče

Klanjam ti se
Duboko
Do korijena
Tvojih

Hvala ti Lotose
Hvala
Kruno Slobode
Moje

12.02.2011.g.

O MITROPOLITU

Gledam ih
Kako misle da žive
A tonu
Ropčad
Svakog dana
I svake noći

Tonu
Od kad se rode
Tonu bez srca
Tonu bez duše
Tonu bez kičme
Tonu bez hrabrosti
Tonu bez mozga
Tonu i uživaju što tonu

Tonu robovi
Vičući na sav glas
Kako je ropstvo
Sloboda
Kako je gola laž
Istina
Prekrasno odjevena
Uče đecu svoju i prijatelje
Kako treba lagati
Kako treba lupežati
Kako je srce glupost
Kako je duša smeće
Kako je kičma zabluda
Kako mozak radi samo da se hrani
Kako je krađa pamet
Kako je mafija crkva
Kako je srce banka
Kako je krv homo sapiensa
Šušteći novac
Koji se koti
Na tajnim računima
Kako je pištolj
Pero kojim se piše
A metak jedina istina
Kako žene služe
Samo za jebanje
I kako đecu učiti treba
Svemu što je ođe rečeno
I kako je mitropolit njihov
Samo onaj
Koji je šef mafije
A molitva njihova
Stalno pušenje
Mitropolitovog polnog organa
A apsida njihove crkve
Čmar je
Mitropolita
Čmar kojeg opisuju
Kao jedinu slobodu
Koju su doživjeli
Koju imaju
Kojoj se dive
Jer mitropolit njihov je
Divota od čoeka
Čoek nad čojcima
Pljačkaš vrhunski

Ovo je Crna Gora
Onako kako dvades godina
Izugleda

Ljudi moji
Zgrozite se i dignite
Na ustanak
Ako vas
Ima…

06.01.2011.g.

O TREŠNJI I TICI

I tako
Slećela bi tica na mene
Tica divna
Prelijepa
I pjevala mi
Arije čarobne
Arije ljubavne
Arije sreće
I radosti života
I grlila me
Slasno

Let njen bijaše čaroban
Perje njeno blistavo
Nosilo je pregršt sunca
Što obasjavaše
Let njen
Bajkoviti

U letu je ličila
Na najljepši
Kimono ženski
Kimono japanski
Što pjeva
Neznalci bi rekli
Sam od sebe
Jer u kimonu ne prepoznaju
Ničiju drugo
No pjesmu majstora
Koji ga skroji i saši
Za čarobno tijelo žensko
Za ljepotu žene
Što tkanina ne skriva
Nego je krojem svojim
Srećnom oku
Otkriva

A ja bijah trešnja
Sva u cvatu i ponosu
Srećna što postojim
Što se danu plavetnom
I noći zvjedanoj
Radujem
I veselim
Srećna kažem
Što me tica zanosna
Strasno
I s ljubavlju
Ljubi grli i miluje
I što srećna pjeva
Mili moji

A pod krošnjom mojom
U mirisima njenim
Tu dolje
Nalažahu se
Ležahu
I ljubljahu se parovi
Mladi
Srećni što se vole
I presrećni
Što ticu vide
I poj njen čaroban čuju

Jednoga dana
Tica ne sleće
Kao što je navikla
Nego kružaše i kružaše
Nad granama mojim
I bi nešto nejasno
U ponašanju njenom
Ali na kraju
Ipak sleće
Ma me ne poljubi

Zapitah je
Zašto
Tico?

A ona reče
Kako su joj ljudi besjedili
Da ona
Tica divna
Nema ni dušu
Ni srce
I da me više
Ne ljubi i neće

A ja joj rekoh
Pušti ljude
Neka njaču
Jer te lažu
Poljubi me i zagrli
Pa ćeš čuti
Srce svoje
Kako našim
Ritmom Kuca
Duša će ti biti puna
Ko ljudima
Đecom dom
Svih veselih nasmijanih
Svih u igri
Nenadmašnoj

Poljubi me
Odmah tica
Posluša me
I zagrli
I oboje
Zapjevasmo
Zaljubljeni
Nego kako

Od tog doba
Oni mladi zaljubljeni
U mom hladu kad se ljube
Zapjevaju
Volimo se ko trešnja i tica
I niko nam
Ne može
Ama ništa
Sve da nas bace
I sa najviših litica!

10.12.2010.g.

O GADOVIMA

Tamo đe je meni duša
Njima stanuje noć mrkla
Glumeći nagu
Ljepotu
Koju nude i prodaju
Na svakom koraku
Svakim gestom
Njišući zamamno

Sunce
Njima ništa ne znači
Mjesec
I zvijezde večernje
Zakon moralni
Služe im samo za igranje
Kad požele
I krvavo

Ubijaju
Da ne trepnu
Niti ih srce zaboli
Jer nemaju ga

Na njegovom mjestu
Štekće njima
Prastara zarđala pumpa
Ne gura ona krv ljudsku
Nego tekućinu
Smradnu
I otrovnu
Od koje bi
Zločesta zmija umrla
A ne biće
Koje zovu
Čovjekom

Kad im dođe čas
Ili poželjna krivina
Izdaće te
Prodaće te
Zariće ti nož
U leđa muška
I likovati
Padneš li u mukama
Likovati
Kao da su učinjeli
Nešto veliko i slavno
A ne čin izdajnički
Čin sramni
Čin krvavi
Čin sotonski

Da
Teška smeća su to
Bagre
Ljape
Nikogovići
Ništavčine
Prevaranti svega ljudskog
I Riječi Gospodnje

Majku svoju
Brata svog
I sestru rođenu
Kuma i prijatelja
Prodali bi
U roblje
I zveckali srećni
Zlatnicima dobijenim i zaraznim
Smijući se prevarno
Ženi kojoj kažu da je vole
I đeci svojoj i ženinoj
Radosti ljudskoj
Koja ispliva iz materice njene
I krvave sperme njihove

Gadovi su to da im premca nema
Stijenje ogavnog erodiranog Zla

Puna ih ih je
Domovina
Moja

Crna Gora
Nad kojom plačem

Ja
Sin
Njen…

28.11.2010.g.

O RADOSTI

Radosti mojoj
Nije bilo kraja
Kad sam razumio
Da sam začet rođen
I odrastao
U modroj
Sjeni Tvjoj
Lovćene
Sa Njegošem svetim
Lovćene moj krste
Crkvo moja
I oltaru

Suzama mojim
Nije bilo kraja
Kad se popeh
Na Rumiju svetu
I poklonih
Svetom Vladimiru
I pogledah
Kao s neba
Goru moju Crnu
I viđeh je
U ljepoti
Gospodnjoj
Svu
A u daljini
Lovćen nasmijan
Sa Rumijom razgovara

Tačno na toj
Ljubavi
I zagrljaju
Počiva
Crna Gora nam
Mala
Velika
Majka naša

Ali
Ko danas računa vodi
U narodu mome
O dva sveta oltara
O Lovćenu i Rumiji
O dva Olimpa naša
O Njegošu i Vladimiru
O Ljubavi
O junaštvu
O časti i poštenju
Među nama

O amanetu
Predaka nam junačkih
Da postojimo
I da jesmo

A mi?

Osim mene i tebe
Koji čitaš stihove ove
Koja čitaš stihove ove
Vrele
N i j e s m o!

Lele!

16.11.2010.g.

ZEMLJI MOJOJ MOLITVA

Klečim
Na obali tvojoj
Rijeko usahla
Na plaži zlatnoj što ti je ostala

Gledam
U korito tvoje
Nekad puno
Čiste
Pitke
Prozirne
Vode tvoje
Što bijaše prepuna riba
I rakova
I algi
I svakog oblika života
Kojeg ti Gospod dade
Za Narod tvoj
Usne žedne njegove

Površina tvoja
BIjaše ogledalo zeleno
Za vječnu ljepotu njinu
A danas
Ničega od toga nema
Ne odbrani te
Narod tvoj
Tebe
Rijeko nekad divna
A danas
Prazna ogrlice
Bez ijednog dragulja
Tečeš
Valovima tvojim
I simfonijom
Šuma tvoga divnoga
Sa svojim vilama
I vilenjacima
U nošnjama čudesnim obučeni
I sokolom slobode tvoje
Nad njima
Momcima i đevojkama
Dok krasno kolo ljubavi igraju

Rijeko moja
Montenegro
Moja dušo
Moja krvi
Moje srce
Tečeš u meni

Volim te
Montenegro
Zemljo moja jedina…

27.10.2010.g.

OCU

Da sam slikar jutros
Naslikao bih te
kao mrtvu
prirodu
koja šapće
pjesme divne
Tebe
Crna moja

Bila bi sva Plava
kao Planeta
na kojoj si dragulj
i kao takva se
iz Vaseljene
vidi
Mila Moja
Ljubavi
A ne vidi se
Homo sapiens
taj dvonogi ubica
najveći među svime što diše
taj homo
koji ti uze dušu
Goro moja
Baš kao i Planeti
kojoj uzima
Srce
I kao pare
trpa u džepove
i slaže na javne i tajne račune
a ti si ih
zanosna Ljepoto
kao sapiense
porodila
premnogo
kao da si redovno
silovana bila
po logorima
o kojima sve znaš
baš kao i ja
koji ovo pišem…

Ja znam
da sam sin tvoj
i da silovana nijesi
kad si oca moga voljela
i on Tebe
i srcem
i dušom svojom
lijepom mirisnom i hrabrom
Goro moja

Koplje tvoje u ruci nosaše
i predade mi ga
prije nego što Gospodu pođe
i ja ga evo nosim
ispunjen Ljepotom
Hrabrošću
i tankosjenim stasom tvojim

Lovćenski dragulju moj
Biseru svemira…

19.10.2010.g.

GOPODE MOJ!

Gospode moj
Što znači u srce svoje
Usaditi
Mjesto zrnevlja divnog
Krpe
Crne laži
I razviti ih
Dok živiš i dišeš
Vazduh Tvoj
Razlepršati ih kao
Zastave Tvoje, o moj Gospode
Popeti ih visoko
Na svaku planinu
Tvoju
Pjevati o njima crnim
I pričati
Svakog dana
I noći svake
Kao da su te crne krpe masne
Zastave Slobode
Kojoj si nas učio
I poučavao, o moj Gospode

Što znači
Imati lice
A nemati ga
Imati čast
A nema ti je
Imati kičmu
A nemati je
Imati kuraž
A nema ti je
Imati srce
A nema ti ga
Imati dušu
a nemati je

Što znači
Ubiti nekoga za kafanskim stolom
A dana svakog
Puzati kao glista
Biti niži
Od stvora najnižeg
Umjesto nogama
I kičmi
Usparavno hodati
Što znači
Čitavog života svoga
Puzati puzati puzati
I od đece svoje
Praviti
Sponzoruše kad su ženska
A od sinova svojih lupeže
Ubice i mafijaše
kad su muški

Što znači Gospode
Uživati
Gutajući
Pare
Zlikovačke
Pare
Krvave
Što znači pogledat se
Jutro svako
Krvav
u zrcalo

Znači li to
Pljunuti Tebi u lice sveto
Gospode
Zapjevati i zaplesati
Krvavo
Klanjajuć se
Sotoni umjesto Tebi
Gospode
I Tebi sprdati se
Smijući se
Krvavo
U mučeničko lice Tvoje

O moj Gospode!

13.10.2010.g.

Klanjam ti se
Zemljo
Moja
Crnom što te zovu
Tebi
Zelena
Plava
Ljepoto
Tebi
Što ti ravne
Nema
u
Srcu mome
Klanjam ti se
Kao Bah što se
Gospodu
Klanjaše
Nado
I
Molitvo
Moja
Majko Sveta
Crna Goro!

Klanjam ti se
Dok je mora
Pod Barom i Kotorom
Dok je Sunca
I dok je Grahovca
Postojaćeš!

Pehar ovaj
Sa pićem zlatnim
Istine i Pravde
Pred svijetom
Bijelim
Dižem i ispijam
Tebi u čast!

Uvijek s tobom
I Ljudima tvojim
Sabljo britka:

Majko
Naša
Crna Goro!